DANIEL HERON: POSTANAK

21. Ako sam ja spreman pokušati, zašto vi oklijevate?

Daniel još uvijek nije mogao pojmiti što je upravo upitao. Nije mogao vjerovati da razmišlja o tome da izađe van i pokuša otpraviti vampira čija prisutnost je bila dovoljna da natjera Anu i Teresu da se sakriju iza metalnih vrata koja prigušuju sve zvukove.

„Zašto bi uopće želio izaći van?" upitala ga je Ana.

Pogledao je u nju. Plamenovi svijeće plesali su joj na licu, a njene su ih oči reflektirale, poput očiju mačke.

„Ako odlučite čekati ovdje dok vampir tamo vani ne ode, znači li to da i ja moram čekati tu s vama?" pitao je.

Ana je dobacila pogled Teresi. Nije mu odgovorila, a njemu se to nije dopalo. Bio je siguran da bi ga, ukoliko bi bio prisiljen ostati u zatvorenom prostoru s ove dvije žene, prije ili kasnije ona kratkokosa pretvorila u svoj obrok.

„Mogao bih mu reći da trenutno niste ovdje. Ne, ne, ne! Još bolje, mogao bih mu reći da ste otišle i da više ne živite ovdje", Daniel je predložio.

„Zašto mu jednostavno ne bi rekao da kuća pripada tebi?" Teresa će podrugljivo.

„Ili to! Mogao bih mu reći to!" Daniel se uzbuđeno složio. Ako se Teresa uključila u razgovor, onda možda njegova ideja i nije bila potpuna besmislica.

Teresa je odmahnula glavom, pogledala u Anu i rekla: „Vidiš li ti to? On misli da može lagati vampiru."

I tek tako, Danielu je postalo jasno da se ona samo poigrava s njim. Nije mu se svidio način na koji je govorila o njemu, onako svisoka, ali bio je dovoljno pametan da shvati istinu iza njenih riječi. Vampir bi mu jednostavno mogao narediti da kaže istinu i on bi je istresao kao pikule iz prevrnute staklenke. Zagrizao je usnu. „Ne bi upalilo lagati mu", morao je priznati. „Ali što ako mi vi naredite da lažem? Bih li vas morao poslušati?"

Teresine oči su se suzile, a glava joj se brzo okrenula prema Ani. Još je jednom Daniel stekao snažan dojam da razgovaraju bez izgovorenih riječi.

Nakon otprilike minute, Ana je rekla: „Nikada nismo čule da bi netko to napravio."

„Možda bi vrijedilo pokušati", odvratio je. „Prije se nisam uspio othrvati vašim naredbama. Zašto bi ovaj put bilo drugačije?"

„Jer bi se našao licem u lice s drugim vampirom", jednostavno je rekla Teresa.

„Previše je riskantno", dodala je Ana. „On može utjecati na umove ljudi, ne možemo predvidjeti što bi ti mogao učiniti."

Daniel je na trenutak zamislio scenarij u kojem otvara vrata, samo da bi ugledao kako prema njemu iz smjera šume juri utvara u crnom čije noge ne dotiču tlo. Rukama je protrljao lice. Saberi se! Naredio si je. Ne čeka on na rubu šume da netko otvori vrata. On stoji pred njima i kuca, kao kakav trgovački putnik. No, zamisliti čovjeka u odijelu, sa šeširom na glavi i kovčegom u ruci, pokazalo se preteškim.

On je vampir, podsjetio se, te se ponovo zagledao u Anu.

„Onda ću jednostavno morati ostati dovoljno daleko od vrata da me ne može dosegnuti", rekao je. „Zbog, znate već, onog 'ne može stupiti preko praga' pravila. Reći ću mu da niste bile ovdje cijelu vječnost i zalupiti mu vrata u lice."

Ana je pogledala u njega. Prekrižila je ruke, podigavši jednu prema bradi. Odmahnula je glavom. „Prevelik je to rizik."

„Ja ću riskirati", rekao je Daniel. „Ako sam ja spreman pokušati, zašto vi oklijevate?"

„Ima istine u tome", složila se Teresa. „Ne možemo dovijeka čekati ovdje. Moramo pokušati, makar su šanse za uspjeh male."

Anine svjetlucajuće oči počivale su na njemu. Pitao se što li joj prolazi kroz glavu. Znao je da Teresa nije morala dugo razmišljati o njegovom prijedlogu. Ako je stavljanje njegovog života na kocku bila cijena njihove daljnje slobode, bio je siguran da bi se ona istog trena bila spremna kockati. Na neki način, ona mu je bila više nalik nego Ana. Teresa je djelovala bez dubokog promišljanja. To je bio glavni razlog zbog kojeg se obratio upravo njoj. „Moramo prestati gubiti vrijeme. Moramo provesti plan u djelo prije nego postanem kukavica. Ako Ana to neće učiniti, naredi mi ti."