DANIEL HERON: POSTANAK

35. Nagrada je vrjednija od rizika.

Mrak ih je obavijao poput guste koprene. Vampir je stajao s uperenim pištoljem, oko rubova usana mu je titrao zlurad osmijeh.

Ana je pogled svojih jantarom prožetih očiju usmjerila na oružje u njegovim rukama dok su joj prsti grčevito stezali balčake kratkih mačeva dvostrukih oštrica.

Teresa je netremice gledala u vampira, kao da ga je samim pogledom svojih očiju željela svesti na hrpu pepela.

„Mislim da b trebala spustiti samostrijel", rekao je vampir. Iako ga Teresa još nije dokraja uperila u njega, znao je da posjeduje brzinu gotovo ravnu njegovoj. To jest, posjedovala bi je da se hranila živom krvlju. Ali on je znao da dvije vampirice preživljavaju bez ubijanja, ili to barem ne čine u ovom gradu. U protivnom njegova ubojstva ne bi izazvala takvu hajku.

Osim toga, dao si je truda, te u gradskoj knjižnici pregledao starija izdanja novina; u njima nije bilo ni spomena ubojstava koja bi se mogla pripisati vampirima. Stoga je samouvjereno rekao: „Pametnije bi vam bilo da jednostavno odustanete. Nadvladati me nećete moći jer u meni je životna snaga troje građana čiji bližnji su zavijeni u crno."

Kao da je hvastanje bilo jedino što je čekala, Ana je istovremeno zamahnula s oba mača. Ocrtavajući polukrug ispred sebe, desnim je mačem zahvatila cijev pištolja. Sila koju je prenijela tim udarcem, izbila je pištolj iz ruke vampira, te je on pao na pod tupo odjeknuvši u praznom, vlažnom podrumu.

U djeliću sekunde koliko je vampiru trebalo da povrati poljuljanu ravnotežu, mač koji je Ana čvrsto držala ljevicom, našao mu se tik ispred vrata. Samo ga je brza reakcija spasila od prolivene vlastite krvi. Ugledavši jedva primjetan bljesak oštrice, zakrenuo je tijelo u stranu, a Anino je sječivo poljubilo kameni zid uz iskre koje su pale na pognutog vampira poput roja krijesnica.

„Ustani!" povikala je Teresa nakon što je ostao u polučučnju. „Ne želim ti strijelu ispucati u leđa. To bi bilo kukavički."

Vampir je iskosa pogledao u Teresu. Samostrijel joj je bio u rukama, strijela zapeta, vršak uperen u njega. Odvratio je pogled od nje, no ostao je u istom položaju. Jedan je dlan oslonio na kameni zid, kao da njime traži oslonac. Dok su dvije vampirice pratile ispruženu mu ruku, on je drugom posegnuo za pištoljem koji je ležao tik do njegova stopala, skriven od pogleda.

„Ustaj!" još je jednom viknula Teresa.

Polako, vampir se oslonio na jedno stopalo, te počeo podizati koljeno druge noge. Tada, kao da se sâm tijek vremena ubrzao, uspravio se, naciljao i ispalio srebrni metak ravno prema ženi sa samostrijelom.

I dok je metak sjekao zrak pred sobom, Ana je ravno uvis bacila mač, oslobodivši tako desnu ruku kojom je tada odgurnula Teresu u stranu. Metak je promašio metu, zabivši se umjesto toga u kameni zid, a mač je u silaznoj putanji opet pronašao Aninu ruku.

„Oho!" vampir će na to. „Hoće li sutra biti otkriveno još trupala? Izgleda da je netko odlučio hraniti se zdravije", dodao je posprdno prije no što je ispalio još jedan metak, ovog puta upućen Ani.

Ni taj nije pogodio ciljanu metu. Anini su ga mačevi presreli u letu, te ga raskomadali. Na oštricama su ostale srebrnaste mrlje koje su polako klizile sve dok ih gravitacija nije privukla tlu.

„Zaista su tvoje usne okusile živu krv." U očima mu je bljesnuo jantar, a na licu mu se pojavio cerek. „Dimitri će biti zadovoljan što sam u njegovim kćerima uspio probuditi ono iskonsko."

„Ti još uvijek misliš da nas vodiš k njemu?" Ana je upitala, odmahnuvši potom glavom. „Više mu ne pripadamo."

„Uvijek ćete mu pripadati." Činilo se da je hladnoća u glasu vampira u crnom spustila temperaturu podruma za barem deset stupnjeva. „Jedan gutljaj moje krvi, i sam će vas moći prizvati k sebi."