DANIEL HERON: POSTANAK

25. Neću se hraniti njime.

Daniel je zavrnuo svoj desni rukav. Stisnuo je prste u šaku kako bi žile na podlaktici postale vidljivije.

„Hajde", rekao je, podigavši pogled prema Ani. „Donesi iglu i ostalo. Spreman sam."

Ana je ostala sjediti na stoliću, samo je prebacila noge u stranu kako bi lakše mogla uzvratiti pogled. Nije ustala, ni pokazala bilo kakvu namjeru da to učini.

Daniel je prestao promatrati svoju ruku i tamne oči usmjerio na dugokosu vampiricu. „Neće biti igle", izjavio je kada je shvatio što se krije iza Anine iznenadne pasivnosti.

Ana je odmahnula glavom. „Sjećaš li se što sam rekla o krvi koja može zaliječiti ozlijeđenog vampira?"

Daniel je na čas promislio. „Misliš ono o krvi koja teče žilama zbog srca koje kuca?"

Ovog je puta Ana kimnula. Plave su joj oči počivale na Danielu, čineći ga nervoznim. Pristao je pomoći Teresi, ali stvarnost onoga što se od njega očekivalo zgromila ga je.

„Morat ću joj dati da me ugrize."

Ana je ponovo kimnula. Pramen tamne kose pomilovao joj je obraz. Elegantno ga je maknula iza uha.

„Hoće li boljeti?" Danielovo čelo se naboralo.

Anine oči potražile su Teresu prije nego mu je odgovorila. „To ti ne bih znala reći. Kada se hranimo živima, oni obično vrište, no ne znam je li to zbog boli ili užasa."

Daniel se skoro zagrcnuo vlastitom slinom. Um ga je odveo natrag u napuštenu tvornicu gdje su njegovi prijatelji dočekali svoju smrt. Vrištali su oni, itekako. I on bi bio vrištao da se nije osjećao paraliziranim. Anina izjava bila je podsjetnik da žene koje su se nalazile pred njim nisu dio 'normalnog' svijeta. Po tko zna koji put, zatekao se kako propitkuje misteriozne putove sudbine koja ga je dovela do ovog trenutka.

Iz razmišljanja ga je prenuo Teresin slabašan glas. „Neću se hraniti njime."

„Neće to biti hranjenje", Ana se nadovezala. „Uzet ćeš samo koliko će ti biti potrebno da započne proces iscjeljivanja."

Teresa je s vidljivim naporom odigla glavu od naslona fotelje na kojoj je sjedila, te upitala: „A tko će me zaustaviti kada u njega zarinem zube?"

Dvije žene gledale su se oči u oči, te je drhtaj koji je prošao cijelim Danielovi tijelom ostao nezamijećen. Jesam li ja u ovoj priči junak ili idiot, zapitao se.

„Ja ću te zaustaviti", Ana je odgovorila Teresi, netremice gledajući u nju.

„A što... ako... ne uspiješ?" Teresi je govor predstavljao sve veći napor. „Ne želim... nositi... na duši..."

„Teresa, prestani!" Ana ju je presjekla. „Zaustavit ću te. Sada nisi u stanju suprotstaviti mi se."

Teresine oči su se zaklopile, a glava klonula na naslon fotelje. Ana je ponovo pogledala u Daniela, a on se nadao da ga neće smatrati kukavicom zato što drhti. Junak ili idiot, riječi su ponovo uplovile u njegov um.

Kao da je naslutila da ga more dvojbe, Ana je rekla: „Hvala ti što ovo činiš za Teresu. Ako si spreman, priđi bliže."

Bježi! Negdje duboko, glas koji je možda bio njegov vlastiti, izdao je konačno upozorenje. I zaista, noge su se pokrenule, ali nisu učinile ono što je glas od njega tražio. Umjesto toga, ponijele su ga prema Ani i ranjenoj Teresi.

„Što sada?" upitao je Daniel, jedva čujna glasa. Rukav na desnoj ruci još uvijek je bio zavrnut, a ubrzani puls učinio je žile ispod kože još istaknutijima. Umjesto u Anu, radije je gledao u vlastite vene, gotovo prodirući pogledom do crvene tekućine koja je njima kolala. Nesigurno je ispružio ruku prema vampirici koja je izgledala neuobičajeno krhko, uronjena u naslonjač, zatvorenih očiju. Stoga je svoj pogled ipak podigao prema Ani koja mu se samilosno osmjehnula, a potom tek jedva primjetno odmahnula glavom.