DANIEL HERON: POSTANAK

16. Nikada nisu imali nikakve šanse

Vani se danilo, ali unutrašnjost kolibe ostala je u mraku. Tek je neznatna količina svjetlosti ocrtavala obrise prozora zastrtih zavjesama.

Ništa u kući nije se micalo. Daniel je sjedio za kuhinjskim stolom kao i prije. Sigurno su već dva sata prošla otkako je bilo tko prozborio. Ana više nije sjedila kraj njega. Otprilike pola sata nakon što je Teresa ugasila svjetlo, začulo se struganje stolice po pločicama, a potom i koraci koji su utihnuli kada su prešli na tapison u dnevnom boravku.

Danielu na pamet nije padalo šetanje po nepoznatoj kući obavijenoj tamom. Ionako ga je Teresino ponašanje prema njemu držalo na rubu živaca. Nervozno je cupkao nogom.

„Prestani s tim", oglasila se Teresa.

U prvi mah, Daniel nije znao da govori njemu.

„Rekla sam ti da prestaneš cupkati tom nogom!" ponovila je, ovaj put glasnije.

„Oprosti", odvratio je i naredio nozi da se umiri.

Tišina je opet ispunila kolibu. Po prvi put, Daniel je postao svjestan da čuje vlastito disanje. Nekako se, u posvemašnjoj tišini, činilo preglasnim.

Dišu li ove dvije? Dišu li vampiri uopće? To su bila pitanja na koja nije znao odgovore.

„Sada bi već mogla nazvati", Teresa je rekla svojim uobičajenim tonom glasa. „Ako se još nije probudio, probudi ga ti."

Daniel je pogledao u smjeru glasa, no osim svjetlucanja jednog para očiju, gotovo ništa se nije vidjelo. A tada je svjetlost žarulje okupala dnevni boravak. Daniel je morao nekoliko puta trepnuti da omogući očima da se priviknu na nestanak tame.

Ana je u međuvremenu prišla telefonu. Prislonila je slušalicu uhu, te pritisnula nekoliko tipki na brojčaniku što je bilo popraćeno zvučnim signalima. Daniel je u tišini čuo i tihi zvuk koji je označavao da sugovornikov telefon zvoni, a nakon sedam ili osam zvona, netko je i podigao slušalicu jer Ana je rekla: „Učinjeno je. Eliminirani. Svi."

Daniel je teško progutao. Anine riječi ponovo su mu pred oči dozvale jučerašnje prizore. Nekome je bilo veoma stalo do toga da se eliminira Luciova ekipa. Taj netko je bio spreman upustiti se u dogovor s ubojicama čije je sâmo postojanje kršilo zakone prirode.

„Uobičajeno mjesto, nakon sumraka", Ana je rekla osobi s druge strane linije. Nakon tih riječi, poklopila je slušalicu i pogledala prema Teresi. Jednom joj je kimnula, a Teresa je uzvratila na isti način.

Vidjevši da se između njih dvije odvija nijemi razgovor, nije mogao a da ne osjeti zabrinutost. Znači li to da će i on uskoro biti eliminiran? Ana je spomenula riječ svi. Još jedna knedla mu se našla u grlu.

Teresin ga je glas prenuo od razmišljanja. „A što ćemo s njim?" Glavom je jedva primjetno trznula u Danielovu smjeru.

„On za sada ostaje ovdje", Ana je odgovorila.

Nakratko je odahnuo, no nije se zavaravao mišlju da će ga nakon svega što se dogodilo, samo tako pustiti da odšeta.

„A kada odemo po naknadu? Ne može mu se vjerovati."

„Nikamo neće otići." Ana je pogledala u njega. U tom trenu oči su joj bile plave, ali Daniel je naučio da se to u trenu može promijeniti.

„Naredit ćeš mu?"

„Hoću."

„Tada se pobrini da i njuškanje bude zabranjeno."

Daniel je mrzio što razgovaraju o njemu kao da nije prisutan. I što li im je značio onaj dio koji se odnosio na naređivanje? Ako mu je nešto išlo na živce, onda je to bilo kada mu je netko pokušavao naređivati. Od majke je otišao upravo zbog toga. No, morao si je priznati, i Lucio mu je radio to isto.