DANIEL HERON: POSTANAK

34. Dobro sam. Samo... umoran.

Nakon što mu je Teresa izložila plan, načelnik Novik još je neko vrijeme stajao u nevjerici. Na što li je to pristao?

Sve se činilo tako jednostavno. On poveze Teresu, Anu i Daniela do parka, tamo se one nahrane Danielovom krvlju, tako osnažene krenu u lov na vampira koji bi se s dolaskom noći trebao uputiti u svoj noćni pohod, a načelnik za to vrijeme čeka s Danielom u policijskom automobilu. Vrlo jednostavno, ako uspije ne razmišljati o tisuću stvari koje bi mogle poći po zlu.

Odlučio je svoje povjerenje pokloniti dvjema vampiricama. Dvjema vrlo smrtonosnim vampiricama. Kada je zadnji put tražio od njih da se pobrinu za nekoga, petero mladića je izgubilo život, a njihova su tijela izgorjela u pepeo zajedno sa starom tvornicom.

Načelnik Novik mrzio je taj dio svog posla. Prezirao se nakon što je obavio telefonski poziv kojim je zatražio njihovu pomoć. Uvjeravanje samog sebe da nije imao izbora, da se morao pokoriti želji gradonačelnika, nije pomoglo. Znao je, ukoliko bi odbio izvršiti zapovijed, gradonačelnik bi se pobrinuo da bude smijenjen. Načelnik Novik volio je svoj posao, bio mu je u krvi, baš kao i njegovom ocu prije njega. Nije postojalo ništa čime bi se radije bavio, no ponekad se osjećao poput gradonačelnikove marionete.

Ovog puta nije gradonačelnik tražio da prepusti dvjema vampiricama da učine nešto što oni sami legalno nisu smjeli učiniti, ali znao je da je samo pitanje vremena kada će se postaviti pitanje zašto ubojica hara njihovim mirnim gradićem.

Načelnik je pogledao u Daniela. Bili su sami u dnevnoj sobi jer su dvije žene otišle spremiti se za pothvat koji im je predstojao. Daniel je sjedio u naslonjaču zatvorenih očiju. Gledajući ga, Novik je osjetio dublje poštovanje prema mladiću koji je, na dan kada je saznao da je ozbiljno bolestan, sam sebe ponudio kao žrtvu ne bi li pomogao spasiti druge. To je nešto što ne bi svatko učinio. Ali bilo je to nešto što je načelnik Novik učinio.

Nakon što je Teresa obrazložila da pijenje nečije krvi ne znači da će ta osoba umrijeti, ili još gore, pretvoriti se u vampira, načelnik je predložio da se jedna od njih nahrani njegovom krvlju.

„Ni slučajno!" na to će Daniel. „Nakon što je Teresa gucnula malo moje krvi da se iscijeli, bio sam kao u magli, k'o da mi se tijelo privremeno odvojilo od mozga. Ako nešto završi zeznuto, trebat ćemo vas spremnog i sposobnog."

Htio, ne htio, načelnik se morao složiti da ne bi bilo pametno da ostane onesposobljen u trenutnoj situaciji.

Sunce još nije potpuno zašlo kada su im se Teresa i Ana ponovo pridružile u dnevnom boravku. Obje odjevene u crno, bile su spremne za polazak. Anina kestenjasta kosa bila je svezana u čvrstu punđu na zatiljku. Teresa je nosila poveću tamnu torbu prebačenu preko desnog ramena.

Mrak se počeo hvatati za krošnje drveća kada se policijski automobil zaustavio uz pustu cestu kraj parka. Načelnik je točno pretpostavio da će njegova prisutnost odvratiti sumnjive likove koji su se u tom zabačenom dijelu grada znali okupljati navečer.

„Bit će najbolje da pričekaš vani", Teresa je rekla načelniku Noviku, a on se, znajući što slijedi, nije protivio.

Na stražnjem sjedištu automobila sjedio je Daniel, njemu slijeva Teresa, a zdesna Ana. Da se radilo o bilo kojoj drugoj prilici, bio bi presretan što uz sebe ima dvije ljepotice, ali večeras je umjesto uzbuđenja u njemu rastao strah koji je graničio s užasom.

Sam je predložio da se nahrane njegovom krvlju, pa ipak nije mogao usporiti otkucaje srca.

„Spreman?" upitala je Teresa.

Pogledao je u nju, blijed, ali hrabar. „Koliko mogu biti."

Zatvorio je oči, te naklonio glavu udesno, izloživši vrat Teresi. Osjetio je kako ga Ana hvata za ruku trenutak prije no što su mu kožu probili oštri zubi.