Georg? Kakve on sad ima veze sa mojom mamom?
Uzela sam papir i odnijela ga u svoju sobu. Zatvorila sam vrata sobe,tačnije zatvorila sam se u svoj svijet. Kako da se osjećam? Šta zapravo osjećam? Ne znam ni sama. Sad ozbiljno znam da je imao nešto sa mamom? Čekaj,mojom mamom? To nije moguće. Tog čovjeka nikad nisam vidjela u životu ranije. Nikad nisam mislila da bi mama varala tatu. Možda i nije. Možda samo hoće da isprovocira mene i Jamesa,da nas rastavi.
Razgovarat ću sa mamom. Mora mi reći šta ovaj čovjek hoće od nas.
Iz misli me je trgnuo zvuk mobitela. Poruka od James'a. Ne mogu se sad sa njim baviti. Zapravo vratiti ću mu istom mjerom kao i on meni jutros kad se nije javio. Sad mi je samo važan razgovor sa mamom i odgovori na pitanja.
~Nakon 2 sata~
Čujem zvuk otvaranja vrata. Trznula sam se na zvukove. Bojim se. Bojim se odgovora. Bojim se šta će mi mama reći. Valjda se bojim istine.
Tiho sam,drhtavom rukom otvorila vrata od sobe. Ne znam kako da progovorim. Kako da joj kažem bilo šta?
Spustila sam se dole i vidim mamu kako pije tablete. Ovih dana je stvarno nervozna. Bojim se da Georg ima veze sa njenom nervozom i napetim odnosima izmedju mame i tate.
"Boli te glava?"
Upitala sam je.
"Malo sam nervozna i ne osjećam se baš najbolje."
"Mama,ovaj moram razgovarati s tobom."
"Reci,šta te muči."
E sad si se Emma uvalila. Nema nazad,moraš uraditi to. Moraš ići do istine. Čujem glas u glavi,a onaj u srcu me kritikuje jer sumnjam u rođenu majku. Šta uraditi?
"Ovaj..neku večer,Georg, James'ov otac.."
"Šta je s njim Emma?"
Nervozno mi je odgovorila.
"Šta je radio ovdje?"
"To te se ne tiče."
Već u glasu i njenom tonalitetu osjetim da ne želi razgovarati i da krije nešto,ali hoće.
Zaslužujem odgovore.
"Mislim da me se tiče."
"Prestani Emma,ne zanima te i molim te odi u sobu."
"Mama."
Sad sam i ja podignula ton u glasu.
"Emma rekla sam ti. Odi u sobu. Prestani sa ispitivanjem i zaboravit ću šta si me pitala."
"Ali ja ne želim zaboraviti. Kako ne razumiješ. Krijete mi nešto. Zaslužujem znati."
"Emma,prestani."
"Prestani ti sa lažima mama. Ne zaslužujem to. Zaslužujem istinu. Šta ova poruka na papiru znači? Jel ima nešto između vas?"
"Kako možeš?"
Bila je okrenuta leđima pa nije ni vidjelada držim papir u ruci.
"Jel varaš tatu? Jel ga uopšte voliš? Jesi li ga voljela?"
Okrenula se prema meni i u sljedećem trenutku njen dlan bio je zalijepljen za moj obraz. Ona. Moja majka me je ošamarila. Po prvi put u životu.
"Znači to je tvoj odgovor? Dobro onda se ni tebi neće svidjeti moj."
YOU ARE READING
Ona je njegova klinka ❤
RomanceDa li smo toliko slijepi da na vrijeme ne prepoznamo pravu ljubav? Da li mozemo biti bezosjecajni do smrti? Da li nam gubitak treba probuditi osjecaje? Na kraju ipak sve nas ceka smrt, ali prije smrti zivimo zivot. Zivot u kojem igramo po pravilim...