Ona je njegova klinka ❤

35.

Sunce je probijalo svoje zrake kroz zavjese na mojim prozorima. Dodirivalo je i moje lice. Probudila sam se sa zrakama sunca okupanim na licu. Ponedjeljak je i skola je danas. Pogledala sam na sat. Imam jos sat vremena da se spremim za skolu,a u medjuvremenu je i alarm zvonio.

Obavila sam jutarnju rutinu,oprala zube i umila lice kako bi se malo razbudila. Iz ormara sam izvukla svijetle-traper hlace i duksu koju sam juce dobila od Ams. Pogledala sam se u ogledalo i jos je bio onaj uocljivi Jamesov pecat. Nasmijala sam se pri pomisli na njega. Kosu sam pustila. Iz coska sobe sam izvukla svoje bijele Conversice,moje najdraze i torbu te se uputila prema skoli. Mama je uzurbano trcala po kuci spremajuci se za posao,a tata je vec otisao.

"Dobro jutro mama."

"Dobro jutro duso. Zurim,imam sjednicu. Mozes li sama do skole."

"Da naravno,ja i Amanda idemo zajedno. Sretno mama."

Uzela sam jabuku sa stola i krenula prema skoli. Ams ce me cekati na uglu. Obukla sam svoju koznu jaknu i krenula prema Amandi. Vrijeme je lijepo i polako dolazi proljece. Sve vise i vise dolazi pozitive u nas zivot. Naravno zima nije monotono godisnje doba,ali s proljecem se i priroda budi, a samim tim i covjek.

Ugledala sam tamnokosu djevojku kako nestrpljivo cupka u mjestu. Nikad ne voli cekati nekoga,a ja sam jutros malo kasnila. Nadam se da me nece ubiti.

"Cekam te vec 10minuta."

"Sorry."

Pogledala me je svojim nekakvim tipicnim pogledom za nju. Ona ima te neke svoje momente u kojima ju je jako tesko razumijeti.

"Dobro,hajde ne ljutim se. Nego pozurimo,mogle bi fasovat prvi cas ako zakasnimo."

Sada smo stvarno ubrzale tempo. Ne zelim i ne treba mi jedinica.

Za pet minuta smo bile ispred skole. Dok smo ulazile dobile.smo nekoliko zapanjujuci pogleda. Vjerovatno svi znaju za mene i Jamesa jer do sada nikad s tim osobama nisam razgovarala. Zapravo gotovo s nikime nisam razgovarala osim sa Ams.

Zanemarila sam nebitne poglede i komentare i uputile smo se prema kabinetu u kojem imamo prvi cas. Nadam se da ce James doci u skolu. Nikad s njim koliko sam do sada provela vremena nisam razgovarala u skoli. Sama ne zmam kako cu se ponasati i sta trebam uraditi. Stvarno sam glupa za ovakve stvari. Skolu zbog njega nisam zapostavila jer ipak uvijek mi je prioritet bila skola jer znam da ce mi se sve to jednom isplatiti.

Usle smo u ucionicu. Ovdje smo dobile jos i vise znatizeljnih pogleda. James jos nije dosao. Kasni po obicaju. Ja i Ams smo sjele na nase staro mjesto i sreca nasa sto je cas odmah poceo,a profesorica je takodjer odmah usla u kabinet jer stvarno nisam imala volje nekome objasnjavati moju i Jamesovu pricu.

Prva tri casa James se nije udostojio doci. Ne znam zasto to radi. Radi samo sebi i sebi pogorsava. Ne misli valjda cijeli zivot provesti od maminih novaca.

Dosao je veliki odmor na red i njega sam se pomalo plasila. Ne znam zasto osjecala sam neku nelagodu u stomaku. Ams i ja smo kao i uobicajeno krenule prema kantini,ali culi su se nekakvi zvukovi. Neko se prepirao i jedan od glasova mi je poznat. Ne znam zasto,ali osjetila sam nekakav strah i momentalno smo usle unutra da vidimo o cemu se radi.

Prizor koji sam vidjela me je ostavio bez rijeci. James i Mark su se tukli i svi oko njih kao da su uzivali,niko nije ni pokusao da ih razdvoji.

"James,zaboga,sta to radis? Prestani."

Na moje rijeci su se zaustavili. James je prestao i prisao mi je.

"Emma."

"O pa stigla je i glavna akterica."-podrugljivo je rekao Mark.

"O cemu pricas?"

"Stvarno ne mogu vjerovati u sta si se James pretvorio zbog nekakve djevojcice."

"Mark zacepi,nemas pravo o njoj pricati."

"A pa jel? Ti ces mi zabraniti? Ti kojem je u prvom planu bilo samo iskoristiti je."

Na ove rijeci osjetila sam neku bol u stomaku kao da je neko iznenada zabio noz. Gubila sam tlo pod nogama i u glavi su mi odzvanjale Mark-ove rijeci.

"Molim? Sta to treba znaciti?"

"Emma ne slusaj ga."

"Sta? Jesi li ti cuo sta je on rekao? James je li to istina?"

Proderala sam se kao da nikog nema,a kantina je upravo suprotno bila nagomilana kao da su svi sad odjednom morali doci. Bila sam na rubu suza,a James je sutio.

"Emma hajdemo vani razgovarati."

"Ne zelim. Odmah mi odgovori da li je to istina. Samo zelim odgovor."

Opet je sutio i gledao u pod kao da se srami necega.

"Odgovori vise covjece. Zasto sutis?"

"Sutim jer me je sram Emma. Sram me je samog sebe. To je bilo davno. Puno prije nego smo mi uopsete postojali. Emma to ne trebas pridavati srcu vaznosti."

"Naravno da trebam. To sto je on rekao me je pokopalo,razumijes li me?"

"Emma samo mi nemoj reci da je kraj. Kajem se. Rekao sam ti vec da se kajem zato sto sam bio kreten. Istina je sto je ovaj kreten rekao..."

"Dobro, s ovim smo mi zavrsili."

Nisam mu dala da dovrsi do kraja. Bila sam povrijedjena i ne mogu mu dozvoliti da me kupi sa nekom novom lazi. Izaska sam iz kantine jer nisam ga mogla slusati vise. Treba mi mir. Suze su opet nekontrolisano pocele teci niz moje lice. Osjecam se povrijedjeno i ponizeno. Koliko mogu biti sigurna da je govorio istinu da me voli? Kako da mu vjerujem? Opet milion pitanja,a nijedan odgovor. Zasto opet mora boljeti. Cula sam da me dozivaju,ali nisam se htjela okrenuti. Treba mi mir. Moram biti sama.

____________________________________

Sad malo zapleta. Morala sam ovdje prekinuti. U sljedecim nastavcima ce biti vise detalja o svemu ovome. Ovo je mali uvod.

Da li ce se pomiriti? Da li ce ovo utjecati na njihov odnos? Zelim vase misljenje. Hvala svima koji citaju,a posebno mojim curama koje su u svakom nastavku uz mene i zeljno iscekuju svaki moj novi nastavak. Hvala vam na divnim komentarima.

Love you guys :)