Ona je njegova klinka ❤

21.

Probudilo me zvono na vratima. Neko je bas uporan kad u rano ujutro je sposoban zvoniti.

Mama je ocito otisla na posao. Pogledala sam se u ogledalo. Izgledala sam kao cudoviste. Naravno kad sam se tek probudila.

Popravila sam kosu i sisla na prvi sprat da otvorim vrata.

Neko je bas nestrpljiv.

Otvorila sam vrata i ostala zacudjena. Njega sam najmanje ocekivala.

"James? Sta ti radis tu tako rano? "

"Neces me pozvati unutra?"

"Pa ja sam tek ustala. Ne znam koliko sam dobro drustvo?"

"Ionako idemo. Spremi se. Vodim te negdje. Ne treba ti puno stvari."

"Molim? Gdje me vodis?"

"Saznat ces. Bit ce ti drago,vjeruj mi."

"Dobro. Idem se spremiti. Ti nam skuhaj cokoladu."

"Cokoladu?"

"Da, James. Cokoladu.

Nema veze sto ja imam 19godina,jos uvijek pijem cokoladu."

"Eto vidis da si klinka."

"Mrs."

Otisla sam u kupaonicu. Obavila jutarnju higjenu.

Obukla sam nekakvu bijelu majicu sa natpisima,crne hlace i zelenu jaknu.

James me je cekao dolje sa dvije soljice vruce cokolade. Trazio je nesto. Izgledao je slatko dok se snalazio po kuhinji.

"Jel trazis secer?"

"Daa."

"Gornja polica,lijevo. I da znas ja pijem sa vrlo malo secera."

"Hihih uredu."

Popili smo cokoladu I krenuli negdje. Isli smo njegovim autom.

"Gdje me vodis?"

"Saznat ces."

"A daj,nemoj biti takav. Namjerno to radis da me iznerviras."

"Zar se tebe moze iznervirati?"

"Mozda."

Vozili smo se otprilike 20-ak minuta. Dosli smo na aerodrom. Sad mi nista nije jasno.

"James,zar cekamo nekoga?"

"Ne."

"Pa sta onda radimo ovdje?"

"Sta ljudi obicno rade na aerodromu?"

"Putuju....omg James,jel mi to putujemo?"

"Bingoo,ludice."

"Alii,kako? "

"Lako. Pozuri inace kasnimo na avion."

"Ali ja nisam ponijela svoje stvari. Nisam nazvala mamu."

"Ne treba jer se vracamo danas."

"Aaa."

"Danas je jednodnevno putovanje,a kasnije cemo neki drugi put putovati duze."

"Bas si lud."

Usli smo u avion. Sjedili smo jedno pokraj drugog. Ja sam sjedila do prozora. To najvise volim.

Putovanje nije dugo trajalo. Otprilike dva sata.

Izasli smo iz aviona i meni je ovaj aerodrom bio poznat.

"James,ne moj mi reci da smo mi trenutno u Londonu?"

"Ja sam mislio da ce ti biti drago."

"Jesi li ti normalan. Naravno da mi je drago,ali nisam ocekivala. Iznenadio si me. Ti si...."

Nisam imala snage da dovrsim recenicu do kraja.

"Ti si zasluzila. Hajde,gdje zelis da idemo?"

"Zapravo zelim na ono mjesto gdje smo docekali Novu."

"Okej.."

Pozvao je taxi. Odvezli smo se do hotela u kojem smo odsjedali kad smo bili na praznicima,tj.prije nekoliko dana. Jos ne mogu vjerovati da smo u Londonu. On je tako divan. Sve vise i vise ga volim,ali sta mogu kad sam kukavica prevelika da bi mu priznala ljubav.

Stigli smo do hotela. Sve se vratilo. Onaj docek,rodjendan...ama bas sve.

"Emma,volim te."

Opet je to rekao. Opet mi je to pokazao. To nesto se zove ljubav. Ljubav zbog koje sam prije nekoliko dana plakala,a sad mi je on uzvraca. Uzvraca i voli. Voli,najljepse na svijetu.

Sutjela sam. Nisam nista odgovarala.

"Hajde da te vodim negdje?"- rekao je.

"Gdje?"

"London Eye"

"Okeej,idemo."

Setali smo do London Eye-a jer nije bio mnogo udaljen od nas.

"Zasto toliko volis London? Sta ima kod njega sto te privlaci?"

"Pa ne znam. To je jednostavno. Nema objasnjenja. Kad nekog volis,volis ga. To je tako. Ili volis ili ne. Nema izmedju. Nema objasnjenja,ali ima milion razloga."

Ovo sto sam rekla nije se odnosilo na London,zapravo jeste,ali jednim djelom. Odnosilo se na njega.

"Zapravo znas,nekad ti nedostaje rijeci da nekome kazes sto osjecas. Nedostaje nesto. Neki trenutak, nekakva rijec dostojna toga."

Pogledao me je najljepsim pogledom ikada. Oci su mu se sjajile. Vjerovatno je nesto osjetio. Nesto sto ja osjetim svaki put kad ga ugledam.

"Ali Emma ja znam najbolji nacin da iskazem svoju ljubav."

"A jeel?"

"Da i pokazat cu ti. "

Znala sam sta ce uraditi. Znala sam da ce me poljubiti. Tako je predvidiv i znam sto ce uraditi. Nekad je toliko nesiguran kao da se boji.

Sladak je takav. Volim kad ne zna sto ce uraditi.

Poljubio me je. I tad,tad je nestalo sve oko nas. Sve je postalo beznacajno. Potpuno. Volim kad me poljubi,a ja mu se prepustim. Potpuno. Nestanem. Izgubim se u svom i njegovom svijetu. Samo on i ja.

"Ludice, moramo krenuti. Avion nam je uskoro."

"James...stani. Zelim ti nesto reci. Ne znam koliko ce ovo lijepo zvucati i ne znam koliko mi ovo lose ide,ali ti moram nesto reci. Znas kad sam ti rekla maloprije da nekad nedostaje rijeci,to sam i mislila. Fali ponekad. Falilo mi je do sad. Mozda mi i sad fali. Kad si rekao da me volis to vise nisam bila ja. To je neka nova Emma,koju neko voli. Koju neko zeli. I znas. Volim i ja. Volim i previse. Vise nego sto to pokazujem. Ne znam zasto,ali nisam mogla. Nisam mogla priznati ti odmah onu vecer kad si i ti meni. Volim te, James. Volim te..."

Rekla sam mu konacno. Rekla i osjecam se lakse. Osjecam se mirno.

"Znam,Emma. Osjetio sam to."

Sad sam ja preokrenula situaciju i poljubila njega.

"Ocito si me naucio nesto."

Ne znam sta se desava sa mnom. Otkud mi hrabrost za sve ovo. Otkud mi? Kako sam mu mogla priznati?

"Da i ponosan sam na sebe."

"Hajde idemo,zakasnit cemo."

Otisli smo nazad na aerodrom i stigli smo na vrijeeme. Nisam vise razmisljala ni i cemu. Zeljela sam samo njegov zagrljaj. Zelim da me zagrli i da se izgubim u svojoj zemlji cuda. Zelim biti njegova Alisa,a on moje cudo. Moja ljubav.....