Ona je njegova klinka ❤

19.

Sto zeli on sa ovim pozivom?

Mozda misli nesto ozbiljno? Ja nikako nisam spremna za ovo. Sve je prebrzo.

Dobro,sad zvucim kao da cemo se vjencati,ali opet nisam spremna.

"James..zasto si me pozvao kod svojih?"- morala sam ga nesto pitati

"Emma,ja mislim da sam ti pokazao da mi je stalo do tebe. Ne znam ni sam sta se desava izmedju nas,ali ti mi znacis. Zelim te upoznati. S tobom ja ne mogu biti samo prijatelj."

"Oh,ali... dobro James. Sad smo prijtelji?! Zar ne?"

"Ako ti tako zelis."

"Nije stvar u tome sto ja zelim.

James,ako zelis nesto vise,ne mozemo se oslanjati na to sto ja zelim."

"Emma..."

"James, ja stvarno ne znam sto da kazem. Ne znam na cemu smo? Sta smo mi? "

"Emma,sta zelis da budemo?"

"Opet isto. Zar je bitno sto ja zelim? Dobro,naravno da je bitno,ali daj jednom ti odgovor."

"Jel zelis moj odgovor?"

"Da,James."

Nije nista rekao. Primakao mi se i privukao sebi. Opet me je poljubio. Opet su rijeci bile suvisne. Opet je pobjedio. Pobjedio bez i jedne rijeci. Samo jednim poljubcem. Odgovorio je,ali ja nisam htjela to. Nisam mogla. Ovo je sve prebrzo. Ne zelim brzati.

"Jel ti dovoljan odgovor?"

"Hmm,jeste. Ali ja opet ne razumijem sve ovo? Ako mislis da je dovoljan samo poljubac za nesto vise od prijateljstva, varas se. Sad za sad si za mene samo prijatelj. Znacis mi. Znacis i previse,ali nisam jos uvjerena da izmedju nas moze biti nesto ozbiljno."

"Samo mi vjeruj. Pokazat cu ti da moze. Pokazat cu ti da znam voljeti. Emma,jaa..."

Prekinuo ga je zvuk mobitela.

Nesto je opssovao i javio se na telefon. Pricao je nekoliko trenutaka s nekim preko telefona.

"Ja moram sad ici,ali cujemo se. I da moras mi vjerovati. Nauci vjerovati, Emma. Dopusti da doprem do tvog srca. Znacis mi."

Bila sam na rubu suza. Sekunda je falila da mi se kapi skliznu niz obraze. Ispratila sam ga i otisla u sobu. Bacila sam se na krevet. Zabila sam glavu u jastuk i pustila suze da teku. Da li su od tuge il' od srece?

Ne znam ni ja. Jednostavno su tekle. Bez povoda. Ali boli. Nesto boli. Volim ga,a bojim se.

Bojim se da se nije promjenio.

Plakala sam i plakala.

A onda u jednom momentu suze su presusile. Prestale su teci.

Lezala sam na krevetu kao mrtvo tjelo. Mama je usla u sobu da provjeri da li spavam. Nisam spavala. Nikako. Cijelu noc sam razmisljala. O njemu,o sebi, o nama...

Pred zoru me umor obuzeo. San je dosao. Zaspala sam.

Radni dan je i mama i tata rade. Cijeli dan sam sama znaci. Zvat cu Ams da dodje. Ona je najbolje drustvo.

"Heej Ams, jesi li za drustvo danas?"

"Heej Emma, oh,sorry ali danas cijeli dan imamo nekakve goste. Mamine rodice nekakve. Znas otkud su? Iz Rusije. Ako uhvatim vremena doci cu."

"Okeej, cuvaj see. Ugoodan dan. Hihhi trebat ce ti strpljenja. Pusaa. Cujemo se."

Okej,znaci sama sam danas. Vec ce se naci nesto za raditi.