Ona je njegova klinka ❤

36.

Hodam parkom i svaki korak koji napravim nema ama bas nikakvu emociju. Osjecam se izmoreno,povrijedjeno i prazno iznutra. Osjecam kao da su me svi napustili. Nema potrebe za takvim osjecanjima,znam, jer me nisu svi napustili,ali napustila me osoba koja se zaklinjala da ce uvijek biti tu. Zapravo nije me direktno napustio. Osjecam nekakvu vrstu sramote. To je valjda bol koja nema kraja. Hodam i sjednem na jednu od klupa. Boli me kad ugledam u sve ove zaljubljene parove koji su zagrljeni,a ja. Ja sjedim sama,ispraznjena i napustena od osobe koju neizmjerno volim. Zar ove klupe nisu bile nase? Zar nisam prvi poljubac dobila ovdje? Zar mu to nista ne znaci? Kako da mu vjerujem? Jel imam razloga za to? Ni sama ne znam.

Sjedila sam sama. Odvojena od stvarnosti i okoline. Slusala sam zvukove djecice oko sebe. Zasto i ja nisam dijete? Da budem bezbrizna i bez problema. Da mi je igra jedini posao,a odabir nove lutke jedini problem. Zasto sam morala odrasti i osjetiti bol? Tako to valjda ide. Tako mora biti.

James P.O.V.

Izgubio sam ju iz vida,ali nisam je izgubio zauvijek. Zasto je Mark morao to reci i pokvariti sve? Ja nju volim i ono sto je onaj idiot izgovorio je bilo mnogo ranije. Za mene je prije bila lijepa i zgodna djevojka iz razreda koju bi mogao iskusati,ali kasnije ona je zarobila moje srce svojim srcem i dusom,a ne tijelom i ljepotom. Bio sam idiot i ne zelim se prisjecati toga. Ovaj put sam je povrijedio i moram je opet osvojiti. Mora mi ponovo vjerovati jer ju volim i sve cu uciniti za nju. Moram je danas pustiti na miru. Ovako ako budem napadan mogu samo pogorsati stvari. A Mark ce me jos cut.

(end of James's P.O.V.)

Nekako,na staklenim nogama,dovukla sam se do kuce. Nisam bila raspolozena za pricu pa sam odmah otisla u sobu. Bacila sam torbu pokraj kreveta i uvukla se u krevet. San ce mi sad najbolje doci.

Spavala sam mozda otprilike dva sata. Pogledala sam ispod prekrivaca i bila sam jos u odjeci od danas. Podigla sam se sa kreveta i otisla u kupatilo. Imala sam podocnjake kao da mjesec dana nisam nista jela niti pila. Plakala sam i to dugo. Sad nisam vise imala snage za suze. Umila sam lice kako bi malo dosla k sebi. Iz ormara sam izvukla pidzamu,ali dok sam je trazila ispala mi je Jamesova duksa. Izvukla sam je zajedno sa pidzamom. Jos uvijek je mirisala na njega. Privukla sam je sebi i opet sam pocela plakati.

Sjetila sam se svih trenutaka koje smo proveli zajedno. Sve nase pjesme koje smo preslusali. Sve gluposti koje smo pocinili. Svi oni poljubci. Sve je to bilo samo kako bi me dovukao do kreveta i iskoristio. Zasto je onda lagao da me voli? Opet razmisljam o njemu. On je ocito zelio samo jedno,a ja sam ga voljela. Uvijek i sad,u ovom trenutku,dok mi se srce cijepa, ja ga jos volim.

Ne znam sto da uradim. Da li da sutra odem u skolu ili da ipak ostanem kod kuce. Ako ostanem svi ce misliti da sam glupaca koju je iskoristio,a ako odem u skolu mislit ce da sam kucka koja je kao on. Ipak cu ostati. Reci cu svojima da sam bolesna i da mi nije dobro.

Uvukla sam se nazad u posteljinu i povukla njegovu duksu. Treba mi njegov miris.

Tacno mi je pomogao. Zaspala sam zjedno s njegovim mirisom. Bar neki djelic je bio uz mene.

James P.O.V.

Stajao sam ispred njene kuce. Pokraj njenog prozora. Ocito spava dok je svjetlo ugaseno,ali onda ga je upalila. Sto sam uradio? Prije nekoliko dana sam joj kuckao na prozoru i razmjenjivao poljubce s njom,a sad stojim ovdje i gledam u tamu. Tamu kojoj sam ja uzrok. Boli me to. Ne mogu ni zamisliti kako se ona sad osjeca. Zelio bih ju zagrliti ili bar vidjeti osmijeh na njenom licu. Onaj koji kaze da ce sve biti uredu.

(end of James's P.O.V.)

Probudilo me je mamino dozivanje. Svanulo je,a ja sam lezala u krevetu zajedno sa njegovom duksom u narucju.

"Emma,probudi se,zakasnit ces u skolu."

Usla je u sobu.

"Emma ti jos spavas."

"Mama nije mi dobro."

"Emma imas uzasne podocnjake. Danas ostani u kuci. Ja cu ti pripremiti nesto za jelo pa ti kasnije sidji dole."

"Dobro mama."

Rekla sam joj i opet nastavila spavati. To mi treba jer nemam snage ni za sto. Pogledala sam na telefon. Imala sam masu propustenih poziva od Jamesa i Amande. Amandi sam kratko poslala poruku da sam bolesna,ali ona je naravno odmah shvatila o cemu se radi.

Sad vise nisam imala sna. Razbudila sam se. Sisla sam dole i na stolu je bio pripremljen dorucak. Nista od toga mi se nije jelo. Trebalo mi je nesto kaloricno. Znam sta ce mi pomoci. Cokolada.

Posla sam je traziti po kuci,ali onda sam na polici ugledala teglu Nutelle. Zgrabila sam je i izvukla kasiku iz ladice. Upalila sam si tv i jela Nutellu omako samu,bez kruha ili mlijeka. Prebacivala sam programe i na jednom je svirala pjesma od Brune Marsa - " When I was yor men" nesto se u meni slomilo kad sam ju cula. Opet mi je on bio u mislima,ali iz misli me je trgnuo zvuk zvona. Ko li je sad? Mozda je mama nesto zaboravila?

Otvorila sam vrata i ugledala sam osobu kojoj sam se najmanje nadala. James je stajao na mojim vratima ljepsi no ikada, a na suprot njega ja sa teglom Nutelle u pidzami, sa podocnjacima do poda i suznim ocima. Krenula sam zatvoriti vrata jer nisam htjela slusati jos njegovih lazi,ali on je bi brzi pa je stavio nogu kako ja ne bih mogla zatvoriti ih do kraja.

"Emma cekaj. Moramo razgovarati."

"Nemamo o cemu James."

"O imamo itekako."

"Sta si zelio reci mi jos poneku laz i pokopati me do kraja? Sta ti jos treba od mene? "

"Emma reci mi da me volis."

Pogledala sam ga cudno.

"Samo mi to reci. Molim te."

Prisao mi je i naslonio svoje celo na moje. Osjetila sam njegov topao dah na mom nosu.

"Volis li ti mene James?"

Upitala sam ga. Ne znam ni sama otkud mi snaga i hrabrost. Kako sam ovo uspjela.

"I vise od zivota,klinko."

Kad sam ovo cula osjetila sam neko olaksanje. Ne smijem mu oprostiti. Ne zasluzuje to.

"A ti? Jel me jos volis?"

"Sta mislis? Da li se preko noci mogu promjeniti osjecanja?"

Momentalno sam se odvojila od njega.

"James molim te,odi. Trebam mir. Samo mi pogorsavas situaciju. Molim te."

"Dobro klinko,ali vratit cu se. Vratit cu se po oprost."

I otisao je nakon sto je izgovorio ove rijeci.

Osttavio me je opet slomljenu. Opet sam bila bez i jednog odgovora. Zasto je bas morao doci?

____________________________________

Jos uvijek nema konkretnog objasnjenja. Ne zelim brzati. Bit ce jos nastavaka koji su posveceni ovoj sadasnjoj situaciji izmedju njih.

I oprostite ako su nastavci kratki. Pisem ih preko mobitela i zato nikad ne postavljam slike uz nastavak.

Trudim se da nastavci budu duzi.

Hvala vam sto odvajate vrijeme za moju pricu :)