Drhtavom rukom otvorila sam kovertu i prvo mi je u ruke ispao moj omiljeni cvijet,ivančica.
Srce mi je lupalo kao ludo,a krv je brzo kolala zilama. Duboko sam udahnula i izvadila papir na kojem je nešto pisalo. Zapravo bilo je crtež. Dvije ruke isprepletenih prstiju i ispod je pisalo: Zauvijek ćeš biti moja klinka.
Naježila sam se i bacila na razmišljanje. Otkud ivančice u decembru? Kako je znao da su ivančice moje najdraže cvijećr?
Klinka? Sta bi to trebalo značiti? Ostavila sam kovertu i ivančicu u kutiju i zaključala je ključićem.
Otišla sam dole i sjela u dnevni. Mama je došla i imale smo vrijeme samo za sebe.
Zagrlila me je i zaspala sam u njenom naručju. Osjećala sam se kao trogodišnja djevojčica. Kad sam u njenom zagrljaju osjećam se tako sitnom i malenom. Najljepši osjećaj.
...
Petak je i danas Ams i Jason idu u kino. Obe smo uzbudjene podjednako. Pričala sam sa Jasonom i rekao mi je da voli Amandu. Ludo je zaljubljen u nju. Amanda naravno ne zna da sam pričala s njim.
Tako sam sretna zbog nje. On je sve više i više vremena provodio sa nama. Družili smo se skoro cijeli dan. Nakon nastave otišla sam sa Amandom kući da bih joj pomogla oko spremanja. Zapravo njoj ne trebaju pripreme i šminka. Dovoljno je da se nasmije. Ta cura ima najljepši osmijeh koji je njena najbolja šminka.
Dok sam se vraćala kući ulice su bile tihe i puste. Bilo je pomalo jezivo.
Prolazila sam pokraj jednog parka koji je bio mracan. Čula sam glasove. Prema meni se kretao mladi par. Činili su se sretni. Smijali su se i glasovi su mi bili poznati. Kad im je svjetlo ozarilo lica ostala sam prikovana za zemlju. Bili su to James i Victoria. Oni. Pa zar su zajedno? Otkad? Osjetila sam val ljubomore. Razmišljala sam o njima sve dok me muški glas nije vratio u stvarnost.
"Sta klinka poput tebe radi sama vani?"
Ostala sam zatečena njegovim pitanjem,te sam mu grubo odgovorila: " To se tebe ne tiče" i nastavila put do kuce.
Dosla sam kući, pozdravila mamu i tatu i otisla u sobu. Rekla sam im da me boli glava te da ću odmah zaspati.
Ušla sam u sobu i bacila se na krevet. Zabila sam glavu u jastuk i počela plakati. Suze su nekontrolirano počele kliziti niz obraze. Napolju je kiša pljuštala bez prestanka. Nebo je plakalo zajedno sa mnom.
Nakon dva sata plakanja suze su presušile i osjetila sam vrtoglavicu. Bila sam preslaba, te sam glavu spustila na jastuk i zaspala.
Ujutro sam ustala i provjerila sam telefon. Imala sam poruku od Amande. Napisala mi je da joj je bilo predobro te da danas takodjer idu na izlet.
Drago mi je zbog nje,ali sam jos uvijek bila slomljena zbog onog sinoć.
Premotala sam film u glavi i on se meni obratio sa "KLINKA". Da li ima to veze sa anonimnim pismom? Da li je i onaj citat bio slucajnost? Previse pitanja,a nigdje odgovora.
Subota je i nema škole. Bar nesto. Ionako sam bila preslaba za bilo šta. Tata radi,mama ima seminar,a Amanda ide na izlet. Sama sam cijeli dan. Nikog nema da me utješi. Zapravo ima nesto lijepo danas. Snijeg je poceo padati. Snijeg kojeg tako jako volim,koji me smiruje i opušta. Nisam nista jela. Ležala sam u krevetu i gledala u jednu tacku. Čitala sam knjigu,ali nije mi bilo do lektire. Nisam bila sposobna da išta uradim.
Kad se mrak spustio pahulje su izgledale veličanstveno. Mogla sam danima sjediti pored prozora i gledati u njih. Odlučila sam izaci vani i prošetati to bi me opustilo. Obukla sam se toplo. Hodala sam do neke klupe koja nije jos bila prekrivena snijegom. Sjela je i promatrala bjelinu. Osluskivala sam tišinu koja je stvarala glasove u glavi. "Klinka" odzvanjalo mi je usima.
Nakon sat vremena sjedenja ustala sam i krenula kući.
Dok sam okretala ledja klupi neko me je uhvatio za ruku i privukao sebi. Otisnuo mi je poljubac na ispucalim usnama i tiho šapnuo na uho: "Ti si zaista klinka."
Dok sam ja uspjela otvoriti oči njega je tama progutala. Nestao je dok sam ja došla sebi. Da sam se ranije osvjestila vidjela bih ko mi je poslao onu kovertu. Sigurna sam da je to ista osoba.
Otišla sam kući,zamotala se u dekicu i pila sam vruću čokoladu. Sjedila sam pored prozora i promatrala pahulje kako tiho lelujaju u zraku. Razmišljala sam o snijegu i spokoju pahulja. Nisam ni pomislila na poljubac. Nimalo nisam bila uzbudjena. Pahulje su me snirivale i odvele u svoj mistični svijet. Utopila sam se u njihovoj toploti...
YOU ARE READING
Ona je njegova klinka ❤
RomanceDa li smo toliko slijepi da na vrijeme ne prepoznamo pravu ljubav? Da li mozemo biti bezosjecajni do smrti? Da li nam gubitak treba probuditi osjecaje? Na kraju ipak sve nas ceka smrt, ali prije smrti zivimo zivot. Zivot u kojem igramo po pravilim...