Ona je njegova klinka ❤

30.

"Falis mi ljubavi."

Prosaputala sam dok sam gledala njegovu sliku. Prsti su prelazili preko ekrana i trazili njegovu sliku. Treba mi. Fali. Sutra. Napokon. Sutra cu ga vidjeti nakon pet dana. Ovih dana dok sam setala ulicama Moskve u glavi,a i srcu bilo mi je samo jedno. Bila mi je njegova slika pred ocima. Trazila sam ga medju ljudima,ali nisam ga uspjela pronaci. Zadnjih nekoliko dana se slabo cujemo. Glas mu je drugaciji. Nesto se desava s njim. Ili mozda mu falim. Vjerovatno je to.

Nisam znala sto obuci veceras?

Da,veceras je nasa porodicna nazovimo je tradicionlana vecera. Obnovimo prijateljstvo svake godine. Ja,mama,tata, Tom i njegovi roditelji.

Ne zelim se specialno spremati i dotjerivati. Obukla sam crne hlace,malo spustene i bijelu kosulju. Dvoumila sam se da li da obucem koznu jaknu ili crni sako?

Ipak sam se odlucila za sako. Ipak je porodicna atmosfera.

Prije negoli smo krenuli nazvala sam Jamesa.

"Heej ljubavi."

"Cao klinko."

"Jel ti nije drago sto me cujes?"

"Ma ne. Drago mi je naravno,malo sam odsutan. Falis mi znas."
"Ti,takodjer. Sutra se vidimo."

"Ljubim te."

Nisam mu htjela spominjati veceru,a ni Tom-a. Osjetila sam u glasu da je neraspolozen.

Nakon razgovora sa Jamesom,napustila sam svoju sobu i uputila se ka kuhinji. Tom je sjedio za stolom i zamisljeno gledao u jednu tacku.

"Zasto Emma mora toliko boljeti?"

Nisam shvatila o cemu prica.

"O cemu se radi?"

"Zasto on Emma?"

Nastavio je sa pitanjima.

"Jam..ovaj Tom hoces li mi objasniti o cemu se radi?"

Morala sam napraviti ovaj izlet. Nisam ga zeljela povrjediti. Zapravo ne znam zasto bih ga uopste povrijedila. Ali osjecala sam nekako da mu James smeta.

"Opet on."

"Tom."

"Da Emma,opet i opet. Ljubomoran sam prokleto na njega. Smeta mi."

"Zasto?"

Sutio je. Nije bilo odgovora od njega.

"Odgovori mi."

Izderala sam se na njega.

"Zato jer te volim."

"Volim i ja tebe Tom."

"Da,ali kao prijatelja."

"Da?"

"Ali ja tebe volim na drugi nacin. Ljepsi i bolniji"

"Ne razumijem. Kako? Salis se, zar ne?"

"Znas Emma kako se voli ili ipak ne znas."

"Dosta je,prestani."

"Da prestanem. Volio bih vise nego sto mislis,ali ne mogu. Razumijes me. Ne mogu."

"Ali moras. Ja..ja volim drugog. Ti si mi prijatelj,brat. Znamo se pobogu cijeli zivot. Otkud sad ovo?"

"Ne znam Emma,ne znam,ali osjecam."

Ustao je sa stolice. Bio je poprilicno ljut,mozda cak i malo pijan. Prisao mi je i pogledao svojim smedjim ocima. Uhvatio me je snazno za ruki i pribio uza zid. Ovo me je plasilo.

"Tom,prestani,to boli. Plasis me."

"Zasto on? Zasto Emma?"

"Ja njega vol..."

Nisam uspjela zavrsiti misao do kraja jer me je prekinuo poljubivsi me. Odnah sam se trgnula. Njegov poljubac nije bio ni upola dobar kao Jamesov. Odgurnula sam ga od sebe i opalila mu pljusku.

"Kako se usudjujes?"

"Oprosti mi."

"Dobro,dobro. Pravit cemo se da se ovo nije dogodilo. "

Udaljio se od mene,a ja sam otisla u kupatilo. Pustila sam hladnu vodu i umila se da se uvjerim da ovo sve nije san. Obradjivala sam podatke u glavi. On me voli. To je nemoguce. Mi smo prijatelji,on mi je poput brata.

"Emma,polazimo."

Trgnuo me je mamin glas. Zatvorila sam vodu i krenula ka vani. Cekali su me ispred kuce.

Usla sam u auto i opet sam se bacila na razmisljanje.
Kako? Zasto? Otkud sad to?

Milion pitanja. Zapravo nisam vise imala snage razmisljati o njemu. Sutra se vracam u New York. Sutra cu vidjeti svoju ljubav. Znam da je sebicno od mene,ali sad bi mi dobro dosao Jamesov zagrljaj i one magicne rijeci od kojih se topim.

Nedugo zatim stigli smo pred restoran. Atmosfera za cijelom vecerom bila je napeta. Izbjegavala sam Tom-ov pogled. Izgledao je slomljeno.

James P.O.V.

Nazvala me je i sve glupe sumnje koje mi je Mark nabijao su pale u vodu. Pa covjece ona te voli. Unutrasnji glas mi je govorio,ali opet je negdje postojao tracak sumnje. Sutra. Konacno. Pet dana bez nje,je bilo kao pet godina u Sahari. Naporno i neizdrzljivo. Ali kako u pustinji postoje oaze i ja imam svoju oazu. Njen osmjeh koji mi uvijek kaze : sve ce biti dobro. Samo da mi je nekako prezivjet ovu noc i sutra moja klinka doalzi.

(end of James's P.O.V.)

Jedva sam cekala da se ova agonija okonca. Vecera i atmosfera su stvarno bile grozne. Dobila sam jaku glavobolju. Roditelji su pricali nesto,a ja ih uopce nisam slusala. Moje misli su bile daleko,daleko kod Jamesa. Ne mogu docekati da se vecera zavrsi i da noc prodje,a jutro osvane iznad Moskve.

"Emma idemo."

Trznuo me je tata

"Da"

Jedva sam docekala ovaj trenutak. Ulazila sam u svoju sobu. Napokon mir. Spakovala sam sve svoje stvari i otusirala se.

Poslala sam Jamesu poruku da cemo u New Yorku biti do 15:00h. Pozelio mi je laku noc i poslao poljubce. Zaspala sam uz zelje da mi dodje u snovima. Ko zna,mozda mi se zelje i ostvare.

Zrake sunca su probijale u moju sobu. Probudila sam se i pogledala na sat. Vec je deset sati ujutro. Za dva sata nam krece avion. Moram se spremiti.

Dva sata su brzo prosla. Zapravo cijelo vrijme sam bila u svojoj sobi. Razmisljala sam samo o Jamesu.

Sad je bilo vrijeme da krenemo. Ovo putovanje i nije bilo za pamcenje. Drago mi je sto odlazimo. Sa smjeskom sam usla u avion. Cijelo putovanje nisam skidala osmjeh sa lica.

Nakon tri sata putovanja napokon smo sletili na njujorski aerodrom. Cim sam osjetila tlo pod nama srce je pocelo jace udarati.

Odmah cim sam izsala iz aviona ugledala sam poznatu figuru muskarca. Mog muskarca. Lice mu je krasio osmjeh. Potrcala sam prema njemu bez razmisljanja kao da sutra ne postoji,kao da smo samo nas dvoje jedini na ovom svijetu. Napokon sam bila u njegovom zagrljaju. Zagrlio me je jako. Njegov miris ispunio je moje nosnice.

"Klinko nedostajala si mi."

"I ti meni."

Udahnuo je moj miris i duboko uzdahnuo.

"Ubija me tvoj miris.
Volim te."

"I ja tebe."

U zagrljaju nas je prekinuo glas.

"Emma."

Okrenula sam se i ugledala ozbiljan izra lica mojih roditelja.

____________________________________

Morala sam ovdje prekinuti. Znam da je zanimljiv dio gdje sam ga odlucila orekinuti,ali morala sam.

Hvala vam na komentarima i vremenu koje odvajate za moju pricu.