Ona je njegova klinka ❤

60.

Gledam je kako spava. Tako je mirna. Suze više ne kvase njeno lice. Nisam je mogao gledati dok mi je palakala u naručju. Mama ju je zvala već nekoliko puta. Ne znam dal' bi bilo pametno da joj se javim ja? Ta žena mi je toliko pala u očima. Udarila je moju klinku. Ne mogu to podnijeti. Još i sama činjenica da je imala nešto ili ima sa mojim ocem,a on mi ništa nije htio reći. Tako me nervira čovjek. Stvarno ne znam kako me može provocirati. Otkud mu toliko dostojanstvo. Kako nakon svega može da me provocira?

Odmaknuo sam se od kreveta i otišao u kuhinju. Moram nešto skuhati ili barem pokušati.

Izvadio sam posude i počeo pripremati toplu juhu. Znam da je voli. To će joj malo vratiti snagu. Čujem zvuk telefona,ali to nije Emm'in već moj. Pogledam i vidim da me zove Nicol. Da li da joj se javim?

Dugo sam se propitivao šta da uradim i na kraju sam odlučio da ću se javiti. Stisnuo sam zelenu tipku i javio se.

"Halo Nicol."

Jedva sam progovorio.

"Da li je Emma kod tebe James?"

Govorila je i u glasu joj se osjećala zabrinutost. Majka joj je i naravno da će se brinuti.

"Da Nicol, Emma je ovdje,ali nije dobro. Plakla je kao malo dijete."

"Znam James. Pogriješila sam. Nisam ju trebala udariti. Nije to zaslužila. Jednostavno,moram razgovarati s njom,tačnije s vama."

"Možda je bolje dok se Emma malo oporavi. Slomljena je i previše,a iskreno bojim se tog razgovora. Bolje je da bude kod mene nekoliko dana."

"Imaš pravo. James čuvaj ju i dođi do mene,spremit ću joj stvari."

"Dobro,za dva sata sam tamo."

Poklopio sam. Da i ja se bojim tog razgovora. Bojim se istine,ali moram je doznati. Moramo.

Skuhao sam do kraja juhu,ali Emma je i dalje spavala. Mislim da bi bilo vrijeme da odem po njene stvari. Ostavio sam joj poruku da sam izašao vani i da se brzo vraćam. Uzeo sam ključeve od auta i krenuo. Treba mi puno hrabrosti da Nicol nakon ovoga svega pogledam u oči.

(End of James's P.O.V.)

Emma P.O.V.

Čula sam zatvaranje vrata pa sam se trgnula iz sna. Ustala sam,ali James je već sjedao u svoj crni Range Rover i kretao negdje. Našla sam poruku na ormariću da će se brzo vratiti.

Dugo sam spavala,ali i dalje sam bila iscrpljena. Osjetila sam kako mi kruli u želudcu. Gladna sam i tek sad to osjetim. Cijeli dan nisam ništa jela. Otišla sam do kuhinje. Na stolu je bila supa. Sigurno ju je James skuhao jer zna koliko ju volim. Pomoći će mi da se okrijepim.

Izvadila sam tanjir i kašiku. Nasula sam sebi supu u tanjir i počela jesti. Nakon druge pojedene kašike već sam se bolje osjećala.

Kad sam sve pojela spremila sam posuđe. Uzela sam telefon i ugledala 12 propuštenih poziva od mame i jednu poruku.

Emma,dušo pogriješila sam. Moramo razgovarati.

Sjetila sam se današnjeg šamara i suze su opet počele teći niz moje lice. Još uvijek nisam svjesna da sam se danas prvi put za mojih 19 godina posvađala sa mamom. Osjećam se grozno. Više me boli to nego činjenica da mi je opalila šamar,ali još uvijek nisam spremna za razgovor.

Odložila sam telefon na stolić. Treba mi tuš,ali nemam ništa od čiste odjeće. Iz kuće sam izjurila bez ičega. Otišla sam u kupatilo sa namjerom da se umijem. Barem nešto. Treba mi to.