Ona je njegova klinka ❤

46.

"Ti....ti? Otkud..kako?"

Ovo nije moguce. Kako on? Mislim negdje u podsvjesti ocekivala sam da je to Michael. O Boze. Sta ce se desiti samnom? Jel se vratio da dovrsi posao?

"Sta je bilo klinko? Nisi me ocekivala?"

"Ne zovi me tako. Nemas prava na to."

"Nisi bas u poziciji da naredjujes,klinko."

Opet sarkazam na nivou.

"Pa nisi ni ti u poziciji da me tako zoves."

"Pokusavas biti opasna,ali na kraju si samo jadno ironicna."

"Ne mogu biti jadnija od tebe."

"Opa,mala je pustila jezik."

Nisam odgovarala jer me zeli isprovocirati. Nekad mu polazi za rukom,ali sad je grozan. Nece me iznervirati.

Ali,cekaj,strah? Gdje je? Nestao je. Ne znam kako,ali hajde barem mu necu otvoreno pokazati da ga se bojim. Ovo totalno nisam ja.

"Donio sam ti hranu."

Čula sam odvratan glas iza sebe,a potom i skljocanje vrata. Otisao je. Hajde hvala Bogu.

Gladna sam i umirem,ali ne zelim probati onu njegovu hranu.

Pogledala sam na pladanj i bilo je meso servirano i jos nesto pored. Sjela sam na krevet pokraj prozora. Gledala sam vani. Zamisljala sam sve trenutke koje sam provela. Hocu li se ikada izvuci? Hocu,znam to. James me voli i spreman je sigurna sam na sve. Koliko mi nedostaje,ne mogu ni sama opisati. Glavom su mi prolazili svi oni lijepi trenutci. Sve nase gluposti i poljubci. Kako dalje?

Tek sad shvatam koliko je sloboda vrijedna. Sta je sa svim onim ljudima u Svijetu koji su poput mene. Zarobljeni,bez slobode i zivota. Sta je s njima?

Koliko sam li ja već ovdje? Šta se dešava vani? Šta ostali rade?

Skrenula sam pogled sa neba koje je bilo okupano zvijezdama na pladanj sa hranom. Više ne osjećam ni glad. Legla sam na krevet i utonula u san. Barem necu imati vise ružnih misli. Zaspat ću bar i na kratko.

James P.O.V.

Siguran sam da je onaj kreten Michael umjesan u Emminu otmicu. Zapravo jos nismo potvrdili da li je rijec o otmici,ali ja sam siguran. Njeni roditelji su shrvani bas kao i ja. Jos vise me plasi pomisao na to sta bi joj mogao uraditi. Njeni su zvali policiju. Trebaju doci svaki cas,a ja ne znam kako da im kazem za pokusaj silovanja u Londonu. To bi ih još i više slomilo. Šta da radim? Da li da im kažem istinu ili ne?

Amanda je takodjer shrvana. Vec dva dana otkako Emme nema niti jede niti pije. Zaboravili smo na zivot. Jednostavno je stao. Po cijele dane provodim u Emminoj sobi. Sve još miriše na nju. Ubija me njena odsutnost. Volim ju previse da bih dopustio da joj se neato dogodi. Zvao sam vec sve koje sam zvao i pretrazivao sam po okolici,ali nje nema i nema.

Osjetio sam neciju ruku na ramenu. Odmah sam se okrenuo i ugledao uplakanu Amandu. Svo ovo vrijeme place bez prestanka i podocnjaci su joj do poda.

"Policija je stigla. Trebaju nase nekakve informacije."

Jedva je progovorila,a ja nisam izustio ni rijeci samo sam sisao dole. Čuli su se glasovi.

"Kad ste zadnji put vidjeli svoju kcerku?"

"Pa zapravo dan prije nestanka je nismo nikako vidjeli. Gledajte Emma je odrasla i punoljetna,a mi po cijele dane radimo."

"Ja,ja sam proveo dan prije nestanka s njom. Cijeli. Bila je kod mene i radili smo crteze za likovni. Ona je navecer otisla kuci i nije htjela da ju ja otpratim."

Prekinuo sam policajca i ispričao mu šta se dešavalo.

"Da li imate dokaze za to i da li sumnjate na nesto ili nekoga?"

Upitao je policajac.

"Ne,mi stvarno ne znamo o kome bi se moglo raditi. Emma nikad nije imala konflikte ni sa kim."

Slušao sam Emmine roditelje i sakupljao hrabrost kako da im kazem. Kako li će reagovati? Strah me je toga najviše.

Policajac je zapisivao,a ja sam ga konačno prekinuo.

"Oprostite...-svi pogledi su bili uprti u mene.

"Zapravo ja možda znam ko je mogao to učiniti. Molim vas da me pažljivo saslušate i da ne šizite odmah."

"Slušamo vas mladi gospodine."

"Prije tri mjeseca,kad smo bili na izletu u Londonu. 11.12. tacnije,bila je proslava Amandinog rodjendana. Dok smo svi slavili, Emma je otisla u WC. Nije se dugo vraćala pa sam je otisao potražiti. Usao sam u WC i neki tip je pokusao...silovati,Emmu,ali na svu srecu ništa se nije dogodilo. Ja sam htio pozvati policiju,ali Emma nije dopuštala. Nije htjela zabrinjavati roditelje. Poštovao sam njenu odluku i na to smo skoro pa i zaboravili sve donedavno. U našu školu je došao nekakav učenik. Odmah mi je bio poznat i to je bio on. Onaj isti koji ju je pokušao.."

Nisam imao snage recenicu dovrsiti. Amanda i njeni roditelji su bili iznenađeni i šokirani. I ja sam bio još gori. Ne mogu ni zamisliti kako se ljudi ocjećaju sada.

Dao sam Michaelove podatke policiji i ispratio ih. Emminoj mami nije bilo dobro pa su joj morali dati lijekove za spavanje. Tata joj je bio u užasnom stanju. Znam da ju voli mnogo i Emma mu je sve na Svijetu. Boli ga i pokusava se drzati još. Ams je bila užasno,a ja sam još uvijek sakupljao snagu jer ju moram pronaći.

Sjedim na njenom krevetu i držim sniježnu kuglu koju sam joj ja poklonio. Kroz glavu mi prolaze svi nasi lijepi trenutci. Svi poljubci i zagrljaji. Sve ono neizbrosivo sto nikada nece nestati,a to je ljubav.

Volim te klinko...

Tiho sam prosaputao.

(end of James's P.O.V.)

Na drugom kraju ulice,u zgradi,na zadnjem spratu sjedila je djevojka. Emma. Sjedila je u cosku i razmisljala o svojoj najvecoj ljubavi. Njenom Jamesu.

Volim te Jamie.

Šaputala je riječi,baš kao i on njoj. Osijećali su se,mada i nisu bili zajedno. Njihova ljubav zračila je svuda.

____________________________________

Dragi moji,nastavak je tu. Objasnila sam vam da je skola pocela i da nastavci nece biti česti kao uobičajeno. Nadam se da će vam se svidjeti i možda dobijete još jedan do navečer.

Volim vas sve..