26.

2.3K 121 18
                                    

Amanda P.O.V.

Probudila sam se i prvo sto sam ugledala jesu dva prekrasna zelena oka. Jason je sjedio pokraj mene. Koliko ja znam prije nego sto sam zaspala Emma je bila tu. Pogledom sam je trazila po sobi.

"Otkud ti tu Jason? Emma je trebala biti tu."

"Zar ti nije drago sto me vidis?"

"Jeste, Jason,ali nakon sto si me istjerao iz sobe..nesto se prelomilo u meni. Ne mogu podnijeti ni jednu nasu svadju. Volim te Jason,puno. Previse.

"Volim i ja tebe ludice. Nisam bio svoj. Zivci su mi tanki i nakon nesrece..."

"Uredu je, Jason. Razumijem te. "

"Volim te Amanda."

"A gdje je Emma?"

"Otisla je kuci. Nazvala je mene da budem tu,kraj tebe."

Sad je sve bilo puno bolje. Volim ove trenutke,nakon svadje kad me zagrli i kaze one magicne rijeci od kojih mi u trbuhu leptirici lebde.

(end of Amanda's P.O.V.)

Sjedila sam i gledala u pahuljice. Smiruju. Uvijek. Ponekad nam treba taj neki mir. Jednostavno,mir i tisina. Nista drugo. Nekad je dovoljna tisina i vise nego covjekova rijec. Rijec utjehe ili pokoji savjet. Ta tisina me je ispunjavala. Ja sam mirna dusa kojoj je draza tisina nego ljudski glas. Nije da sam neki cidni 'vuk samotnjak', ali jednostavno volim tisinu. Cijelu noc sam pronalazila spokoj u tisini. U pola noci cula sam pucketanje o prozor. Odmah sam skocila sa kreveta da vidim o cemu se radi.

James je stajao ispred mog prozora. Cupkao je u mjestu. Vjerovatno od hladnoce. Bio je neobican i sladak onako dok ceka. Mogu misliti koliko je on nestrpljiv.

Otvorila sam prozor i dozvala ga:
"James sta radis tu?"

"A da mi otvoris vrata balkona. Smrznut cu se ovdje."

"Dobro,ali samo na pet minuta."

Otvorila sam mu vrata balkona. Hladnoca mi se odmah uvukla u kosti. Protresla sam od hladnoce,a koza mi se najezila. Mrzim ovaj osjecaj.

Odmah cim je usao u sobu,odmah me je zagrlio. Bas kao da se nismo vidjeli dva mjeseca.

"Opp,polako James. Zar si me se zazelio?"

"Daa,klinko. Falila si."

"Ludjak."

"Zar sam lud,zato sto te volim?"

"Da."

"Pa onda si i ti luda."

"Jesam. Priznajem,a ko prizna pola mu se prasta."

"Hm,mudrice mala."

Prisao je i zagrlio me,onako kako samo on zna.

"Hladno ti je?"

"Da."

Opet sam se protresla.

Skinuo je jaknu i opet me zagrlio. Sad bolje. Odmah mi je toplije. I oko srca i oko tjela.

"Kako je Ams, Emma?"

"Kao prvo ja je samo mogu zvati Ams,a kao drugo dobro su."

"Drago mi je. Prenesi joj pozdrave."

"Sta si ti danas radio?"

"Pa zapravo,preseljavao sam u stan. Kupovao sam jos neke sitnice."

Ona je njegova klinka ❤Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang