Ona je njegova klinka ❤

37.

Cak i nakon mjesec dana bol nije prestala. Mozda je postala blaza,ali jos uvijek boli. Vidjala sam ga u skoli svaki dan,ali nikad nismo ni rijec progovorili. Vjerovatno me je zaboravio. Pa sta je imao zaboraviti kad me je ionako htio samo iakoristiti.

Ali nije ni on vise isti. Pogled mu je drugaciji. Ne druzi se ni sa kim. Uvijek je sam. Pretvaram se kao da sam ga preboljela,ali prokleto nisam. Ams je cijelo ovo vrijeme bila uz mene. Olaksavala mi je dane dok sam ja bila u tuzi i ocaju. Uvijek je bila tu uz mene. Ona jedina zna da ga jos nisam preboljela. Mama i tata misle da smo raskinuli,pa i jesmo.

Nismo pricali od onog dana od kad je on bio u mojoj kuci. Obecao je da ce se vratiti,ali nisam sigurna da li ce odrzati obecanje.

Spremala sam se za skolu. Jos malo ima do kraja. Bice mi neobicno kad odem u London. Da,odlucila sam se za London i fakultet. Bit cu menadzer za par godina, ono sto sam oduvijek htjela,bas kao i London. Biti ce tesko otici tamo,ali moram. New York jednostavno zna losu pricu,a London ipak pamti neke ljepse dane. Barem cu imati lijepe uspomene. Ams takodjer ide sa mnom. I ona se odlucila za London. Jason se ionako preselio tamo i ona zeli biti u njegovoj blizini. Volim ih gledati dok su zajedno,zagrljeni i zaljubljeni,ali dok njih gledam,u dusi mi se stvara bol jer smo i mogli biti tako sretan par,ali nismo. Dogodio se on,zivot koji ne miluje sve i jednu osobu. Mene je ocito pogodila losa strijela.

Uzela sam skolsku torbu i pozdravila se sa mamom. Tata je na poslovnom putu,a usput sredjuje meni stvari oko stana u Londonu.Nakon mature idem tamo.

Ams ce me opet cekati na uglu kao i svako jutro.

"Jutros si poranila curo."

"Nisam mogla nocas spavati pa sam se ranije spremila."

"Mogla bi tako cesce,da te ne moram cekati."

"Hahah glava me ubija danas."

"A tek mene. Juce sam cijeli dan provela sa knjigom i opet nista. Gospodja geografija me zeza."

"Uvijek isto."

"Tradicija."

Krenule smo prema skoli. Smijale smo se cijelim putem. Ona me uvijek oraspolozi. Jutros sam bila zivcana jer sam ga nocas sanjala. Sanjala sam da smo opet zajedno.

James P.O.V.

Dan za danom prolazi i tako vec mjesec dana. Nismo jos pricali. Znam da pokusava da ne pokazuje osjecaje,ali je providna i lako ju mogu procitati. Voli me jos bas kao i ja nju. Ne znam ni sam sta da radim. Za dva dana joj je rodjendan,ali ne izgleda mi bas kao da ce ga slaviti. Nekoliko puta sam pricao sa Amandom. Kaze da joj je srce slomljeno i da je povrijedjena. Razumijem je u potpunosti.

Moram joj objasniti neke stvari,mora znati da je jos uvijek volim vise od icega.

Amanda P.O.V.

Ne mogu vise gledati Emmu ovakvu. Srce mi se slama kad ju vidim tuznu. Ne znam ni sama kako definisati njihov odnos. Vole se,a nisu zajedno. James mi je rekao istinu i sad se srvarno kaje. Zao mi ga je. Jos uvijek mu nisam rekla da Emma odlazi u London zajedno samnom.

Emma P.O.V.

Nastava je danas brzo prosla. Nista narocito se nije desavalo. James nije bio danas u skoli. Falio mi je. Volim ga i dovoljno je da ga gledam pa makar i iz daleka.

U ovih mjesec dana mi se i odnos s mamom poremetio. Zapravo nismo kao prije. Ja sam valjda kriva. Ova situacija sa Jamesom me je totalno skrenula s pravog kolosijeka. Jednostavno nije mi do zivota vise. Jedva cekam da zavrsim ovo ovdje sa skolom i da se selim u London.