Ona je njegova klinka ❤

47.

"Emma, Emma..."

"Michael,gade pusti je."

"Ona je moja i ja cu uzeti od nje ono sto ti nisi."

"James,cuvaj me."

Gledao sam kako ju ljubi. Nisam mogao gledati kako ju on dira,ali nisam mogao nista utaditi,ruke su mi vezane.

Gledam je i suze mi naviru. Ne mogu ih zaustaviti,a ne moze ni ona. Pokusava mu se izmaknuti,ali je ne pusta.

"Emma,voliiim te."

"James i ja tebe."

Pokusak sam joj dodirnuti ruku i nekom cudnom brzinom sam joj se priblizio. Bio sam kao njen andjeo cuvar. Dodirnuo sam ju i nestala je. Izgubio sam je.

"Klinko."

Viknuo sam i trznuo se iz sna. Dobro je,Uzdahnuo sam. Smiri se James to je bio samo san. Tvoja Emma ce biti dobro. Ustao sam. Čudno mi je kako sam sinoc mogao zaspati. Ovaj san nije bio običan. Bio je kao nekakav putokaz. Dobro,sad sam možda i prolupao,ali znam i osjecam da je to bio nekakv putokaz. Osjecam da ce se danas desiti nesto. Ne znam da li je dobro,ali osjecam. Osjećam da mi je klinka blizu. Osjetim njenu ljubav. Nadam se da i ona osjeća,sve ono što i ja. Spavao sam u njenom krevetu. Mirisao sam na nju. Posteljina i miris breskve koji je uvijek imala ubija me. Otišao sam u kupatilo. Umio sam se i oprao zube. Odlučio sam se otuširati i idem vani. Nešto me vuče da izađem vani. Moram izaći van. Ne mogu sjediti u kući i čekati da se nešto desi. Nabrzinu sam se otuširao i obukao. Amanda je spavala na kauču u dnevnoj. Sad me peče savijest. Večeras ona ide u Emminu sobu,ma koliko mi se teško odvojiti od njenog mirisa,ne mogu biti toliki idiot.

Emmin tata, Josh, je bio u kuhinji.

"Dobro jutro,Josh."

"Dobro jutro,sinko. Izlaziš van?"

"Da. Moram,nesto me vuce vani."

"Hajde,odmori dušu malo."

"Josh,ne brinite se. Pronaći ćemo ju."

"Sinko, Emma da je imala izbor između njih 100 nikad ne bi boljeg odabrala. Drago mi je da ima osobu poput tebe."

"Ona zaslužuje najbolje i volim je previše da bi dopustio da joj se nešto desi. Oprostite,ali jučer mi je bilo jako teško,sama pomisao.."

"Razumijem te,volimo ju obojica. Nicole, je slomljena. Emma nikad nije imala neprijatelja i odmah sam znao da ona nije kriva za ovo. Ne znam kako,ali ona ovo ne zaslužuje. Ne zaslužuje niko."

"Upravu ste i svi ćemo ju zajedno pronaći. I da Josh,uvijek sam želio imati oca poput Vas."

"Molim te nemoj me persirati. Mi smo porodica i uvijek mozes pronaci podrusku oca. Volim te bas kao i moju Emmu."

"Hvala ti i Emma je najsretnija osoba na svijetu koja ima najbolje roditelje."

Pozdravio sam se sa Joshom i izašao vani. On je stvarno dobra osoba. Emma ima puno sreće i ljubavi u svom životu.

Sjetio sam se mame i Gemme. Nisam ih dugo vidio. Možda bi ih trebao posjetiti. Kupio sam im nekoliko stvarčica i uputio se ka porodičnoj kući.

Na putu do tamo razmišljao sam o svom ocu. Gdje je on sada? Zapita li se ikada kako smo mi?

Emma P.O.V.

Probudila sam se. Noćas sam sanjala Jamesa. U snovima me je dotaknuo i to sam osjetila. Nije bio samo san. Bilo je nešto više. Kao da je bio pored mene.

Nije možda fizički bio tu,ali uvijek je u mom srcu,što god da se desi.

(end of Emma's flashback)

James P.O.V.
"Gemma,mama. Ima li nekoga?"-viknuo sam kad sam ušao u kuću.

"U kuhinji sam."-čuo se majčin glas.

"Ti si se sad sjetio da imaš majku i sestru?"

Rekla je mama,sa dozom ljutnje u glasu.

"Mama,nisam se sad sjetio,nego ovih dana sam.."

"Da se nije što dogodilo?"

"Pa zapravo jeste?"

"Šta? Da ti nije neko naudio?"

"Ne,mama. Emma,nestala je."

"O Bože."

Ispao joj je tanjir iz ruke.

"Kako? Kad? Gdje? Zašto nisi prije javio?"

"Pa mislim da ovo nije nešto što se preko telefona govori."

"Upravu si. Tako bi mi bilo još gore."

"Nego,gdje je Gemma?"

"Otišla je u školu."

Nisam dugo bio sa mamom. Brzo sam otišao. Vozao sam se gradom. Gdje bi mogla biti?

Prošao sam pored parka i naše klupe. Jednom,dok smo,šetali tim parkom ucrtali naša imena. Sjetio sam se svega. Snijeg i prvi poljubac. Jednostavno osjećao sam tugu,ali suza nije bilo. Nisam mogao odoliti porivu da prošetam parkom i sjetim se starih dana. Sve ono šta smo zajedno prošli. Opet se vraćalo. Otišao sam do naše klupe,ali je bila zauzeta,pa sam odlučio prošetati parkom. Na kraju jedne od gomile staza koje su se prostirale parkom završavala je ispred nekakve zgrade.

Čekaj to mi je poznato. To,to..to je ona iz sna od prethodne noći. Nešto me je vuklo unutra. Zgrada je bila nova i sumnjam da je bilo mnogo stanara. Ušao sam unutra i penjao sam se ka vrhu. Nešto md je vuklo,nešto me je zvalo prema gore. Odjednom sam u srcu osjetio nadu nekakvu. Osjetio sam Emmu. Penjao sam se sve do kraja.

Na zadnjim vratima nije nista pisalo,pa sam povukao kvaku. Valjda bi trebalo prvo da pozvonim,ali kao luđak sam odmah povukao. Vrata su bila zaključana.

Emma P.O.V.

Neko je povukao kvaku. Opet on. Ne da mi se sad stvarno opet natezati s njim i prepucavati. Ostavlja na mene nekakav jadan dojam,više ga se cak i ne bojim.

Neko je opet povukao za kvaku,ali znala sam da to nije Michael jer on ima ključ i otključao bih.

"Ima li koga unutra?"

Čuo se glas sa druge strane vrata. Taj glas. To može biti samo James. To je njegov glas.

Odmah sam skočila na noge.

"James."

Vrisnula sam iz sveg glasa.

"Emma.."

Sad je on izgovarao moje ime.

"Ne brini se,izvući ću te. Samo se odmakni od vrata."

"Dobro,vec jesam."

Ne mogu vjerovati. Došao je. Napokon. Noćna mora je završena.

Čuo se glasan zvuk. Dva ili tri puta je udari vrata s nečim. Nogom ili nekakvim jakim predmetom. Nakon dvije ili tri minute stajao je ispred mene.

"Klinko,spasio sam te."

"Oh James."

Odmah sam mu se bacila u zagrljaj. Nakon nekoliko dana ponovo osjetiti stisak njegovog zagrljaja. Ne znam da li ima objašnjenje za ovo. Jednostavno najljepši mogući osjećaj.

"Volim te klinko."

Tako sam se poželjela ovih riječi,ali one su bile posljednje što sam čula. Pred očima mi je bio mrak i tama.

____________________________________

Eto gaa,drugi nastavak danas. Nadam se da ce vam se svidjeti.

Voliim vas :)