Zgrada poput dvorca. Sva u staklu, cetiri sprata. Izgleda kao najskuplja u Beogradu. Ispred nje horda ljudi koji cekaju da vlasnica dodje i konacno je zvanicno otvori. Obezbedjenje na sve strane, ne mozes uci bez licne. Sve je pod nadzorom kamera i tesko je ista prkositi ovoj bogataskoj kuci.
Provlacimo se pored velikih licnosti da bi dosli i makar ista videli od desavanja. Pred nasim ocima smo mogli videti crveni dugacki tepih i crvenu traku koju ce vlasnica makazama preseci kao znak otvaranja. Samo se ona ceka..
"Dusane..dusane!"
"Sta je?"
"Sta mislis kako izgleda ona?"
"Nisam je u zivotu video, ni na slici"
"Mozda je dobra riba a?"
Filip je taj gradski smeker, hvata svaku oko struka. Ne mogu reci da ja nisam ali ne koliko on. Duze vreme cekamo na ovaj poziv kao i vecina ljudi medju nama. Konacno imamo tu cast da upoznamo damu.
Na sred parkinga iza svih nas se parkira crni maserati i iz njega izlazi visoka devojka, skroz u crno i prilazi. Dolazi do crvenog tepiha i svi pocinju da tapsu. S poda podize pogled i okrece se put svih nas tacno pored crvene trake.
Na sebi je imala zatamljene crne naocare pa je ni ljudi koji je znaju nisu mogli raspoznati.
Izgledala je prilicno doticna dama visoke pete. Sve na njoj od glave do pete bilo je markirano. Ko zna koliko je dusa ispastalo kad je to sve kupila. Doduse, ne znamo nista o njoj sem konkretno ubijanja muskaraca 'imbecila'.
Agent joj je prisao, nesto sapnuo i tada se pripremila za govor. Pocela je, a mi smo pomno slusali. Niko nije pisnuo dok nije zavrsila i rasekla traku.
"Dobro vece svima, kao sto znate nocas smo ovde da otvorimo jos jednu najjacu firmu na balkanu. Pa zato u cast toga ulazimo na obilazak i da se pocastimo malo jer nista bez domacinstva"
Govor je drzala bez mucanja i zastajanja. U glasu se osetilo da toga kod nje nema, niti je ikad bilo. S nivoom samopouzdanja i hladnoce je rasekla traku i poceli smo da tapsemo. Drsko se nasmejala i tada sam video osmeh ispunjen biserima, porculanskim zubima bolje reci koliko su bili savrseni.
Mehanicki su se otvorila ogromna crna vrata i tada je obezbedjenje pocelo da polako pusta ljude unutra na kako kaze ona 'obilazak'.
Filip i ja smo usli medju zadnjima pa je vise nismo mogli ni videti. Ona je ispred svih nas hodala i objasnjavala sta je sta. Posle nekih pola sata razgledanja zaseli smo za ogromni uzduzni crni sto i poceli da se castimo.
Na stolu nema cega nije bilo. Od pecenja do slasnih kolaca stare kuhinje. Svako je imao svoje mesto, tacnije na svaku stolicu je pisalo ime. Ljudi su poceli da se sluze pa za njima nas dvoje. Ona je stojala naspram stola i razgovarala s agentom.
Zeleo sam da izgledam pristojno i dostojno dok jedem ali pored Filipa koji kao da u zivotu pecenje jeo nije je nemoguce. Mljackao je s uzivanjem u ukusu mesa da mi se smucilo da sedim pored njega. Ja sam uzeo par kolaca jer nisam bio ni gladan nesto.
Sat vremena kasnije. Svako je stojao po svojoj strani i pricao s nekim, a u ruci neko zestoko pice. Filip i ja smo bili u jednom cosku s nasim drugom Nikolom. Pricali smo bezveze i nismo obracali paznju na nikoga. Sve do trenutka dok sam gustirao negroni i ugledao nju kako nam se priblizava. S osmehom razvucenim do usiju.
"Momci nisam vas bas zapazila vi ste iz nase reprezentacije ako se ne varam?"
Brzo sam progutao gutljaj i spustio casu. Filip me je pogledao, a Nikola je odgovorio.
"Upravo tako, Nikola drago mi je"
"I meni takodje, nego vas dvoje ste?"
"Filip drago mi je sto se upoznajemo gospodjice"
Rukovali su se ali pre toga je Filip izigrao fraera i poljubio je u ruku. Nije reagovala na to nesto posebno pa sam se ja odmah predstavio.
"Dusan drago mi je takodje"
"Drago je i meni"
Rukovali smo se, zagledao sam joj se u rolex koji je virio ispod rukava koznog kaputa.
"Lep sat"
Cisto da nebih bio pizda sam dao kompliment.
"Hvala Dusane, takodje"
Primetila je i ona moj. Pogodak..
"Bese li ti Vlahovic?"
Obratila mi se posle poprilicno duge konverzacije s Nikolom i Filipom.
"Da"
"Znaci ti si taj najplaceniji fudbaler na Balkanu"
"Moze se reci"
"Bingo"
Zavrnula je rukav ispod kojeg se nalazio najnovije izdanje rolexovih satova. Pogledala ga je na sekund i onda se vratila na nas.
"Idem do ostalih, da nebi bilo samo da sam oko vas, uzivajte dok imate vremena, pogotovo ti"
Bilo je upuceno meni jer me je prljavo pogledala. Mahnula nam je, nasmejala se i otisla do ostalih poznatih.
"Uu Dusane sta to treba znacitt"
Nikola me je zajebavao. Zajedno s njim naravno i Filip.
"Dusane imas sanse kod ove izgleda"
"Kako se ona uopste zove?"
"Nesto bre na M"
"Nebitno, gustirajte vi ta pica odoh ja do toaleta"
"Ajde Fico"
Fico je dotrcao do nje pitao je verovatno za toalet i smekerski se nasmejao. Ona se samo nasmejala i okrenula da prica sa ostalim goscama.
"Dusane"
"Reci Nidzo"
"Sta treba stvarno da znaci ono?"
Pogledao sam ga s konfuzijom u ocima. Ni meni nije bilo dovoljno jasno da bih mu dao pravi odgovor.
"Nikola ne vidim kroz maglu"
"Shvatam, eno ga Filip"
Opet smekercina joj namigne i dodje do nas. Ona je izignorisala. Moram da priznam prijalo mi je to kad sam video.
"Ocemo li mi uskoro?"
"Valjalo bi"
"Ajmo jos koje pice pa onda"
...
"Dovidjenja, prijatno"
Stojala je ispred izlaznih vrata i ispracala goste. Mi smo bili medju zadnjima koji napustaju. Prosli smo pored nje s osmesima na licima, a ona se obojema lepo nasmejala ali meni malo podmuklo. Nije mi jasno jel namerno ili iz zabave.
"Cao momci vidimo se, uskoro"
Na to me je dobro odmerila i zatvorila vrata za sobom tako da nam je prakticno zatvorila vrata pred nosom. Usli smo u auto i otisli stanovima.
"Bices mi u kolekciji Vlahovicu.. "
