The Hidden World 2

2 ▬ ''Tvoj izbor.''

Alarm mi je zvonio, a ja sam ga lupila ugasila. Svijetla strana svega je što nikada nisam umorna i odmah se budim. Uvijek se osjećam puna energije, osim kad mi se bude lijena. Kao što se Azelia sada rasteže, stenje i žali što se probudila.

Istuširala sam se, umila, oprala zube i počešljala se. Obukla sam tamno plavi šorc i majicu kratkih rukava, te niske bijele starke. Kao što sada to često radim, prstima sam malo uvrnula kosu i podignula je u rep. Ironično, zar ne? Nekada sam se mučila peglom da imam ravnu kosu, a sad kad je ravnija nego neskuvane špagete, uvijam je. Nije lako biti žensko.

Stavila sam telefon u džep i slušalice u drugi; nanijela nešto šminke i otvorila laptop da vidim šta ima novo u svijetu. Kraljica je umrla prije 4 mjeseca, ali to je i dalje na svim naslovima. A ona glupača Kate se razvela prije 6, mogla je da bude kraljica. Kako god, nisu bitni.

"Gdje ćeš? Pozdravi Francesa. Reci mu, reci mu, reci muuuu..." Azelia je zamišljeno gledala u zid, dok joj je glava visila sa ivice kreveta a svijetla kosa padala po podu.

"Da mu kažem šta?"

"Ha? Šta sam ono pričala?" Namrštila se. "A da. Frances. Izvini, razmišljala sam o Tomenu", vragolasto se zakikotala, zagriznuvši usnu. "Nemoj da preneseš Francesu dio o Tomenu."

"Ne brini, ne znam ko je to", rekla sam s rukom na šteci. "Još nešto?"

"Nisam ti ni rekla šta da uradiš!" Coknula je. "Možeš li krišom da uslikaš Asha iz prve ruke?"

Prevrnula sam očima i izašla, ostavljajući je kako kune i moli istovremeno iz sobe. Prešla sam u dio gdje je Francesova soba. Prvo sam prošla pored Elijahove, iz koje je on baš izlazio kad sam prolazila.

"Anna", pozdravio me. "Doručak je tek za sat i po, kako to da si budna?"

"Ha-ha", prevrnula sam očima, ponovo. "Je li Neil ustao?" Pogledala sam iza njega prema vratima, iako znam da ga ne mogu vidjeti kroz vrata ili čuti.

"Nije bio tu kad sam se probudio", slegnuo je ramenima. "Vidimo se za doručkom." Uputio mi je osmijeh i nastavio svojim putem.

Elijah ima tamne oči i kosu kao Kristian, ali oči su mu smeđe. Nisu crne. Samo tamno smeđe. Hoda slično kao Kristian i imaju iste crte brade. Ali sumnjam da bih smjela tako nešto da kažem pred Elijahom. Ili Kristianom.

Pokucala sam na Francesova vrata i odmah ušla. Frances je bio samo u boksericama, a njegov cimer, Blake, samo u kratkim teksas hlačama.

"Dobro jutro, da, slobodno uđi, obučen sam", Frances me sarkastično dočekao, dok sam se bacala na njegov neraspremljen krevet.

"Ćao, Blake", pozdravila sam Blakea, koji mi je odgovorio osmijehom i nestao u toaletu.

"Jesi li znala da kada čovjek proba kiselo, prirodni refleks je da napući i stisne usne što potiče žlijezde - pretpostavljam podjezične - da luče više pljuvačke?" Upitao je zaokrenuvši se na kompjuterskoj stolici sa nekim novinama u rukama, pa odgrizao ⅔ snickersa. Idiot.

"Ne i ne zanima me", rekla sam pružajući ruku. Pogledao me ispod oka i iskezio samo jednu stranu usana.

"Šta hoćeš?"

"Čokoladu."

"Ne može", rekao je odmotavajući ostatak. "Doručak neće još dugo. Mmm, karamela i čokolada, mmmm."

"Jedi govna, idiote. Daj mi ostatak."

"Hmm, ne." Odlučno je rekao i utrpao ostatak u usta kao pohotno dijete koje ne da nekome svoje, samo hoće da ono što prije pojede.