The Hidden World 2

14 ▬ ''Ne smiješ da mu kažeš.''

"Garda? Kakva garda?" Nasmijala sam se. "Niko ne štiti Sonyja. Njemu to ne treba." Ponosno sam stajala, srećna što ja napokon mogu da ispravim nekoga.

"Istina", potvrdila je. Vidite? "Ali ako vidiš neku životinju ovdje kojoj znaš naziv, javi mi", s lažnim optimizmom mi je rekla i krenula da korača u nekom pravcu.

E jebiga sad. Ja sam čula za zmajeve. Čula sam da sva stvorenja što se nalaze u Bibliji, postojala su jednom. A zmajevi se spominju 16 puta. Šesnaest! I divovi. Samo što su ljudi uništili većinu dokaza o divovima.

"Ovdje nema divova, je l' tako?" Potrčala sam za Elaine. Pogledala me kao da nisam normalna.

"Naravno da ne", odmahnula je glavom. Pa, dobro, nije da me briga, ne bojim se. Nešto je zašuškalo i srce mi je zamalo iskočilo. Vrisnula sam.

"Šta je to?" To bi predstavljalo moj vrisak. Elaine je samo podigla svoju kesu sa vodom.

"Kesa", jednostavno je rekla. "Ako se budeš bojala, ostaviću te samu." Duboko je uzdahnula, uz olakšanje, kad je prešla crtu gdje smo se do maloprije zabijale u zid.

"Kako znaš da trebamo u ovom pravcu?" Uplašeno sam upitala, skakućući oko nje.

"Pa, za početak, ne izigravam majmuna", odmjerila me. Baš slatko. Je l' ona zna da mi je ona zaova? Je l' se tako naziva sestra tvog muža? Zapravo, Kristian mi nije muž, ali ono, skoro.

"Ali Gavin je rekao da je ovo najsigurnije mjesto na svijetu", skoro djetinjasto sam rekla.

"Ko je Gavin?"

"Tako Kyle zove onog što će kao da zamijeni Sonyja ili šta već", objasnila sam. Svakako bolje nego Bezimeni. Trgnula se na lepet krila ptice, ali onda nastavila da hoda. "Mislila sam da tebe oni ne napadaju", rekla sam.

"Sada smo na njihovom teritoriju koji oni štite. Ubiće bilo koga", skrenula je desno. "Možda bolje da pokušamo uhvatiti signal i nazovemo Kristiana da mu javimo da smo tu, pa kad završi da se nađemo."

E, jebiga.

"Da, u vezi toga..."

Zastala je i pogledala u mene. "Šta?"

"Pa, Kristian i ja smo se malo svađali oko medaljona, je l'?" Nasmijala sam se malo. "I onda je on dao Eleni da ga čuva, a ja sam... Okej, biće ti ovo smiješno, skroz, znači smiješno..."

"Šta si uradila?" Očajnički je upitala, a ja sam izvadila medaljon iz džepa i pokazala joj ga. Izgledala je kao da želi da me ubije. Pretpostavljam da i jeste tako.

"Zašto?" Upitala je kratko, vjerovatno zato što ako pokuša više, ubiće me.

"Mislila sam da ćemo biti svi zajedno, okej?" Ponovo sam ga strpala u džep. "Nisam planirala da će Kristian izvesti neuspjeli pokušaj teleportacije."

"Anna, oni čak i ne znaju gdje je", rekla je. "Izgleda da je na nama. Samo, obećaj mi nešto."

"Šta?"

"Ako nas ubiju, ja dobijam da te ubijem u Vječnoj sobi", rekla je, pa sam se nasmijala. Ali kad sam vidjela da se ne smije, samo sam klimnula glavom i nastavila da hodam.

***

Bilo mi je sumnjivo što smo sigurno stigle pred ogromni dvor. Cvijeće je svukuda, zelena trava, sunce sija, kao iz snova. Ali Elaine kaže da ne trebam biti sumnjičava, jer to donekle i jeste najsigurnije mjesto na svijetu. Dok te ne ubiju. S obzirom da Sony nije tamo, ne bih rekla da je sigurno mnogo.

"Idemo ući", krenula je prema vratima.

"Kroz vrata?" Šokirano sam upitala.

"Nego?" Okrenula se i smoreno me pogledala.