The Hidden World 2

43 ▬ ''Annie, vjeruj mi...''

Obećavam da na sve odgovaram na kraju sljedećeg dijela. 

______________________________________________________

"Lijevi odred pokrivaj desnu stranu. P.J, Julie, Casandra, sredite čuvare lijevo. Anna, desno od tebe..."

Malo sam poslije toga slabije slušala jer sam se našla u izravnoj bici s nekim i onda sam ga ubila. Casandrini savjeti dobro dođu. A kada se krećeš brzo i nemaš vremena ni za šta, nemaš vremena ni da se sažališ na osobu koju si upravo ubio.

Ellsworth je nevjerovatan. Izgledalo je tako lako kako prolazi kroz redove vojnika i ubija ih. Ko bi rekao da je tip koji je pokušao da poliže svoj lakat (i onda slomio ruku namjerno da dokaže da može) toliko sposoban?

"Imam ih, Anna", rekao mi je Ellsworth.

"Anna, Elijah, možete po Francesa", rekao mi je Kristian u uhu. Nisam baš nešto posebno vjerovala Elijahu, ali sam potrčala i on za mnom. Usporila sam da bi on sredio nekoliko ljudi, a onda smo utrčali istovremeno u jednu dvoranu sa Casandrom, P.J.-em i Alexom. Tu je bio Hector, a pored njega Ash, sa trijumfalnim osmijehom na licu nad vatrom i beživotnim tijelom koje nestaje u plamenu. Stavila sam ruke preko usta dok mi je svaka suza gurala sljedeću. Frances. Ne. Ne. Mahnito sam odmahivala glavom i bila prihvaćena u Elijahov zagrljaj. Sklonio mi je pogled sa vatre. Neko je vrisnuo.

Ne ja. Casandra. Vrisnula je Francesovo ime. "Cass", P.J. je došao do nje. Hologrami Hectora i Asha su nestali. Bili su to samo hologrami. Ali vatra je stvarna. Nisam bila u stanju da razmišljam.

"Neee!", Casandra je još jednom povikala. Samo je potvrdila moje sumnje, koje traju već mjesecima. Još je jednom vrisnula kada je Ellsworth primakao narukvicu ustima i rekao: "Frances MacArthur mrtav."

"On nije MacArthur! On nije MacArthur!", Casandra je povikala na Ellswortha, kao da je on kriv i skoro krenula na njega, ali se okrenula i rukama suzdržala suze. "On ne može biti mrtav, on nije..."

"Casandra!", Kristian nam je svima povikao u uho. "Saberi se! Frances ti je rekao šta moraš da uradiš, zar ne?"

"Nego šta nego jeste!", povikala je bijesno i samo istrčala. P.J. je sa svog zapešća pozivao Julie i takođe istrčao.

"Anna, idemo odavde", rekao mi je Elijah.

"Ne", odmahnula sam glavom i pošla ka vatri.

"Anna", Elijah je pokušao da me spriječi, ali samo sam ga blokirala. Kleknula sam pored vatre i smanjila je. Prizor je bio užasan. To više nije bio Frances. Nekoliko papirića je bilo okolo, van dometa vatre. Znam ovu vatru. Gori samo tijelo. Hector je stalno upotrebljava. Ovoga puta, nije poštedio odjeću. Hector mora umrijeti.

Suze su mi se slijevale niz obraze i Elijah je otišao. Sigurno zbog Kristiana. Ellsworth je ostao blizu mene. Neko je upravo ubijen. Sjetila sam se prvog puta kada sam srela Francesa. Nisam ga se sjećala sa rođendanske zabave onog klinca Rileya, ali jesam iz prve bitke. Spasio mi je život. Odveo je Neila i Elijaha dalje od mene.

Pokupila sam papiriće. Njegov rukopis, naliv perom pisano. Na jednoj je pisalo Cas, volim te. Nasmijala sam se kroz plač. Na drugoj je pisalo Elijah, ti kretenu. Na trećoj Annie, vjeruj mi... i nastavak na sljedećoj. Bilo je ispisano malo više.

To je bio trenutak kada sam ustala. Ustala sam i odbacila Ellswortha od sebe. Hector mora umrijeti. Ubio je Francesa. "Skloni mi se s puta", rekla sam Ellsworthu.

"Pa kad si luda i hoću", promrmljao je negdje iza mene. Nisam bila svjesna ljudi koje ubijam oko sebe. Samo sam trebala da uđem u tu tvrđavu i ubijem ga. Bilo je tako lako. Samo treba da ih ubijem. Ništa ne može biti lakše od toga.