"Jesi li u potpunosti skrenuo sa tog svog jebenog uma!?"
Hector je ušao brzinom zvuka u veliku prostoriju sa porterima po zidu i jednim dugačkim stolom sa zlatnim svijećnjacima po njemu. Gomile papira su bile u njegovim rukama, koje je zajedno sa nekoliko papira na stolu, gurnuo prema Ashu i svi su, poput konfeta, popadali po njemu, a zatim se graciozno spustili na pod. Ash je samo zatreptao.
Ovo je soba gdje Ash ide da bude sam. Hector zna da je ovdje ulaz zabranjen svima, pa čak i njemu, ali nadao se da će tako bolje pridobiti Ashovu pažnju i da će shvatiti ozbiljnost situacije. Ash ga je samo gledao, kao da čeka da se izvini, nastavi sa dernjanjem ili izađe - Hector nije mogao da razazna pravo značenje.
"Jesi li lud!?", povikao je na njega ponovo i Ash se počešao po nosu, kao da skriva osmijeh.
"Rekao bih da nešto nije u redu, brate", rekao je nonšalantno i Hector je poželio da može da ga udari nečim, ali tako jako, snažno i strastveno da ga zaista i istinski zaboli, oslobađajući sav potisnuti bijes u njemu.
"Nemoj ti meni brate!"
"Znači, nešto se desilo onako kako ti nisi planirao", Ash je zaključio. Izvukao je jednu stolicu i sjeo na nju, okrenut Hectoru. "Sjedi", smireno mu je pokazao na stolicu. Njegova smirenost i hladnoća su Hectora još više tjerali na mržnju i bijes: uzeo je stolicu za naslon kao da će je izvući, ali onda je svôm snagom podigao i bacio od zid.
"Rekli smo...!", uzeo je dosta vazduha, "... da Valerie ne ide nigdje dok ne bude potrebna, a ti si je poslao u jebenu, malu zasjedicu...", uzeo je još jednu stolicu i razbio je od pod, šutajući odlomljenu parčad na drugu stranu prostorije. "I to sa mojim jebenim MacArthurima! Mojim! Oni treba da slušaju samo mene! samo mene!"
"Prestani da mi lupaš stolice", Ash je rekao ispod glasa i Hector je bijesno, iz inata, uzeo još jednu i slomio je od zid. "Dosta!", Ash je povisio ton i ustao.
Napokon imam njegovu pažnju, pomislio je Hector.
"Izgleda da je tvoj MacArthur, još jednom otišao na drugu stranu", Ash je ljuto rekao i Hectoru zaista nije bilo do raspravljanja o Francesu. Bio je ljut. Bio je ljut na Apocalypsee i Kendricka što su poslušali Asha kada im je slagao da i njega moraju slušati, bio je ljut na Ivanu i Francesa što su krenuli s njima, bio je ljut na Elijaha što je znao gdje idu i svejedno nije otišao iako je on bio zadužen za paženje Apocalypsee i Kendricka. A najviše od svega, bio je ljut što je Ash pustio Valerie napolje. Valerie nije smjela da napušta ovaj dvor. Valerie je trebala biti tajna.
"Možda je bilo pod mojim naredbama", Hector mu je odbrusio. "Ja ne moram da polažem svoje račune nikome! Potovo ne tebi! To je moja dobra volja što sam odlučio biti ti prijatelj - brat - i neću ti dozvoliti da to izvodiš. Rekao sam da smo jednaki ili ništa."
"Ali, da li je?", Ash je uvrijeđeno upitao. Bio je uvrijeđen što mu se Hector suprostavio, ali neubijeđen oko Francesa.
"Frances je moja briga", Hector je zarežao. "I ovdje se ne radi o Francesu, nego o tvom djelovanju bez mene!
"I upravljaš MacArthurima bez mene", Ash je odgovorio.
"Očigledno ne."
"Touché", Ash je poraženo priznao. "Valerie je išla na probni izlet. Ništa ozbiljno."
"Trebao si prvo sa mnom da pričaš!"
"Ne, nisam", Ash je bijesno odgovorio. "Ne moram ni ja tebi da polažem svoje račune! Šta ti misliš ko si ti!? Misliš da bih bio slabiji da nisi na mojoj strani?"
CZYTASZ
The Hidden World 2
Dla nastolatkówU četiri godine mnogo toga se može promijeniti. Možeš da promijeniš boju kose, svoje društvo, razviješ nove navike, saznaš mnogo o sebi... a novi najbolji prijatelj može da ti bude Frances MacArthur. Anna to stvarno nije planirala, jednostavno se...