The Hidden World 2

38 ▬ ''Ti si moj najveći promašaj.''

Anna... Čula sam svoje ime... Moje ime... Podsjeća na topljenu karamelu i crvena srca... Oh, to je samo Kristian koji me budi. Osmijehnula sam se.

"Anna, hej", budio me poljupcima po vratu i obrazu, skroz do kraja usana. Ima li ljepšeg načina da se ujutro probudiš? Mada ne bi ga ubilo da je napravio toplu čokoladu ili nešto.

"Jesi li loše sanjala?", blago je upitao. Namrštila sam se i pokušala da se sjetim sna dok sam gledala u savršene crte njegovog lica.

"Ne", odgovorila sam i izgledao je nezadovoljno.

"Prevrtala si se. Vjerovatno se ne sjećaš", rekao je i ja sam se prevrnula na leđa, pa malo ispravila, trljajući oči. "Jesi li se naspavala? Imam iznenađenje za tebe. Ne samo tebe, nego i druge, ali od mene direktno za tebe." Možda ipak jeste napravio onu toplu čokoladu. Baš mi se pije topla čokolada, odlično!

"Da?", osmijehnula sam se.

"Idemo danas popodne. Oko sto kilometara odavde je."

"To je dug put za čokoladu", zaključila sam i on me zbunjeno pogledao. "Nije bitno", brzo sam dodala, svjesna da mu moram sve reći prije nego što bude kasno. A svakim trenutkom postaje sve više i više kasno. Znam da će se naljutiti na mene, ali ima pravo da zna i sâm odluči šta će s tim informacijama i šta će dalje da uradi; šta da kaže drugima i svojim pristalicama. "Hoćeš li mi pokazati u svakom slučaju?"

"Svakom", potvrdio je. "Vrijeme je. Svi moramo da idemo tamo. Jedva čekam da vidim šta ćeš reći."

"Kristiane... Sada ti moram nešto reći."

"Šta?", osmijehnuo se, a osmijeh mu je opao kad je vidio moj ozbiljni izraz lica. "Šta nije u redu, Anna?"

"Sjećaš se kada si ti bio totalni kreten prema meni i baš baš baš baš ono baš-baš bio kreten i mnogo stvari tajio od mene i ništa mi nisi govorio?"

"Misliš... misliš ono kad smo se tek upoznali, kada nisam razumio našu povezanost odmah jer ti je proces tek počinjao i kad nisam znao za koju ćeš stranu da se odlučiš jer je bilo više vjerovatno da će htjeti kod Asha i brinuo sam se da te ne odbijem ili ne izludim sa previše informacija odjednom?"

E, jebiga.

"Da, ali si bio kreten... Nema veze. Ja tebi sada moram reći nešto. Nešto jako važno... i nemoj da me mrziš poslije ovoga..."

I tako sam mu rekla. Rekla sam mu za putovanje sa Casandrom, za šetnju sa Neilom do Supernatural klubova i za Arisu. Sve sam mu ispričala, kako sam ga vidjela, kako sam bila tamo, a dok sam došla do trenutka kada se ona ubila, plakala sam i jedva sam to izgovorila. Znala sam da mu moram ispričati i ono šta se desilo poslije, kako sam se vratila kod Sonyja prema njenom opisu i ubila sebe, koliko god ludo zvučalo i kako je jedino Alex ostao...

Bio je ljut. Mogla sam da mu pročitam na licu kako je ljut zbog toga. Sjedi na krevetu i vidim kako mu se vilica sasvim malo, skoro neprimjetno trese ispod prstiju i kako su mu oči vlažne. Nisam željela da izazovem ovo. Šta sam napravila?

"Žao mi je, Kristiane. Stvarno jeste. Mislila sam da- mislila sam da tebe štitim, da..."

"Šta ta jebena kučka misli ko je ona!?", podigao se na noge i bijesno izlanuo. Nisam znala o kome priča. "Kog kurca je ona tražila kod Sonyja i pokretala bilo kakva anti-prokletstva?" Oh, o Arisi? Gledao je sad u mene i počela sam da dobijam čudan osjećaj da pitanje nije bilo retoričko. "Ono šta je napravljeno ne smije biti ispravljano!", povikao je i svjesna sam da odjednom svi u kući mogu da nas čuju i slušaju zašto se Kristian dere na mene. "Ja sam savršeno srećan i ovako s tobom, hvala!"