The Hidden World 2

16 ▬ ''Nemoguće je da imaš više osjećanja za nju.''

"Kada je noć", T-Dog je rekao. "Sve je crno. Ne vidiš ništa. Ovo je dan. Ovo je mirno."

"Sranje", promrmljala sam, a njima je to očigledno bilo zabavno. "Koliko je prošlo na zemlji?" Napipala sam džepove u potrazi za telefonom, ali je crn i mrtav, baš kao i ja.

"Dva sata najviše, od kako si ubijena", Rose je rekla. "Niko ne dolazi po tebe u skorije vrijeme. Osjetićeš noć, malena."

"Sranje", ponovo sam promrmljala i naslonila laktove na sto, ali nisam rukama prekrila lice, iako imam potrebu. Nije baš sigurno to uraditi ovdje. "Ne razumijem šta se dešava noću."

"Noći si prepušten sam sebi i ovim jadnjikavim čulima", Rosie je rekla. "Pokupiš ako neko nešto dobro ponese sa sobom..." Mislim da je pomazila onaj svoj mač. "I ubijaš."

"Zašto?" Upitala sam, ali mi niko nije odgovorio. "Ne vidim svrhu. Zašto jednostavno ne nastavite sa životom ovdje?"

"Je li ona to upravo rekla?" Wendy se iznervirano okrenula T-Dogu. On je složio neki osmijeh.

"Vidiš, stvar je u tome da budeš poslan u pakao ako ne ubiješ dovoljno", objasnio mi je.

"Pakao? Pravi pakao?"

"Pa, pretpostavljamo", Rose je rekla. "Ako je ovo na putu između života i smrti, mora biti negdje kraj tog puta."

"I kako mislite ako ne ubijete dovoljno? Šta to treba da znači? Koliko treba da ubijete? I otkud uopšte toliko natprirodnih, mislila sam da su oni rijetki i da još rjeđe dolaze." Mislim da će mi mozak eksplodirati. Hmm, pitam se je l' ova zaštita važi i ako mi mozak eksplodira.

"Upoređuju se brojevi", T-Dog je objasnio. "Meni ide dobro već 70 godina. Ovih godina. Ne mjerimo ljudsko vrijeme."

"Ovo mjesto je tako sjebano", uzdahnula sam duboko. "I zaglavila sam u njemu", veselo sam rekla i poželjela da propadnem u ovu bijelu beskonačnost. Ne želim da vidim noć. Ne želim da vidim ništa od onoga šta su rekli u pričama. Ovo je takvo sranje.

"Znaš", Rose se zainteresovano ispravila. "Neka pravila važe i za zaštićene. Bićeš otpremljena u pakao ili gdje već ako ne ubiješ dovoljno i to je jednostavno tako", rekla je, a ostali su klimali glavom.

"Je l' me zajebavaš? Šališ se, je l' tako?"

"Ne, zapravo", onaj Vladimir je odlučio da nam se pridruži. "Ako si zaštićena, ili si član vođâ ili si im od koristi. A korist mogu da nađu i u nekome drugom. Tako da, nisi toliko bitna. Naravno, možeš da svoje vrijeme u noći da potrošiš tako što ćeš da pogledaš šta rade tvoji prijatelji, ali... možda se razočaraš i umreš ni zbog čega."

"Mislila sam da ste svi vi mrtvi."

"Izvini što ti to moram reći, ali i ti si", Rose je drsko rekla.

"Kristian će... Ja neću nikoga ubiti. Kad Kristian dođe slobodno mu recite da sam odustala", mlatila sam rukama. Jadan Kristian. "I da nisam htjela nikome da naudim i da sam otišla u čistilište kao u Supernatural ili ako nema čistilišta onda u pakao ili gdje već jer sam ubila Serenu jer ko sam ja jebeno bila da ja nekoga ubijem i-" Neko je sa nečim oštrim tamo, ali odjednom poznat. I prije nego što sam uspjela da pomislim, moje usne su oblikovale ime i odlučile da ga zavrište. "Connore!" Naglo sam ustala. O moj bože. Srce mi nije dobro, još jedna navala adrenalina. "Connore!" Očigledno je odustao od lovine i okrenuo se meni zbunjeno, a ovi ovdje su odmah ustali nekako odbrambeno.

"Prestani", Wendy je prosiktala.

"Anna?" S nevjericom je gledao ovamo. O moj bože. To jeste Connor. "Anna."