The Hidden World 2

25 ▬ ''Napraviću vojsku.''

"Kako sam samo rasturio ovo bivši  Kristian, evo je!" Kristian je dignuo dlan u vazduh da mu Alex nabaci pet visoko, kada smo se našli na tom nepoznatom mjestu. Izgleda da je u pitanju teleportacija pomoću magije jer, ako ništa, pohvatala sam dovoljno da znam da je Kristian definitivno koristio magiju sada.

Svi su šutili. Nijemi od šoka. Neki od straha. Neki od strahopoštovanja. Ja jer je neviđeno seksi sa tim očima. Druže, skontaj mu jebene boje očiju! Kao druga jebena osoba!

"Ma daj", Kristian je s osmijehom rekao Alexu i izgledao kao stari (mislim, stari kao moj Kristian, ne stari kao prošli, nego stari kao novi) osim očiju. "Zar nisam rasturio?"

"Glumio si?" Carolina je prva upitala. Kristian je razočarano spustio ruku, malo isfuran.

"Nego šta", rekao je kao da je očigledno. "Otkad se ja onako ponašam? Pa, bar ovaj ja", pokazao je po sebi s obe ruke.

"Znači, ne sjećaš se ničega?" Casandra je zaključila.

"Šta? Ne. Naravno da se sjećam", rekao je i ona tenzija puna straha koja je na trenutak s olakšanjem otišla, vratila se. "Ali to više nisam ja. Ja sam sad ja, ovaj lik", pokazao je na sebe ponovo. "Mislim, kao, ovaj lik", izgovorio je nešto, kucnuo se po sljepoočnici i zatreptao malo. Oči su mu vratile onu neprirodno tamnu boju, ali i dalje nazirem zjenice. Nije to to.

"Kristiane", Alex je pažljivo izgovorio njegovo ime.

"To je jebeno kul!" P.J. je odjednom povikao. "To je naš Kristian, Kristian koji gleda filmove, loše se oblači, nosi starke i ismijava Casandru i Carolinu iza leđa, a ipak je onaj Kristian kojeg se svi nekako boje i imamo jebenog slavnog mrtvog Kristiana Halea na svojoj strani. Nije li to jebeno fantastično!?" On ne krije ni trunku svog entuzijazma i sreće što je u grupi kul ljudi.

"P.J." Kristian je tiše rekao. "Ne ismijavam ih", pokazao je na bliznakinje, iako to baš i nije istina.

"Ahaaaa, ja sam ih glumio kad nisu bile tu", P.J. je sarkastično rekao.

"O, bože!" Alex je povikao. "Kristiane..."

"Znam, okej?" Kristian je rekao Alexu. "Rekao si mi sve, sjećaš se? Kad smo se upoznali i kada si mi pričao, rekao si mi sve. Nema potrebe da se izvinjavaš."

"Izvinjavam?" Alex je prasnuo. "Izvoli objašnjavaj koji jebeni kurac se upravo desio, prije nego što mi mozak eksplodira jer, evo već mi razvlači lobanju i hoće ozbiljno da eksplodira."

"Tehnički, mozak ne može da ti..."

"Kristiane!" Povikao je na njega ponovo.

"Okej, okej. Evo šta je bilo:... Hajde prvo da sjednemo. Anna, dođi", pokazao mi je rukom da dođem bliže njemu, ali nisam znala da li da to uradim. "To sam i dalje ja, Anna. Mislio sam sve šta sam ikada rekao."

"Ja ništa ne razumijem", iskreno sam rekla i samo čekam da mi neko, po mogućnosti Kristian, fino sve polako objasni i da mogu da umrem u miru. I gdje smo uopšte?

Otvorio je usta da kaže nešto, a onda pogledao u porculanke. "Je l' se vas dvije ozbiljno mene bojite? Je l' ozbiljno sad ni jedna od vas nije rekla To je jer si glupača ili tako nešto? Isuse."

"Mislila sam da ćeš me ubiti", Carolina je rekla i Kristian je pogledao onim pogledom kada je gleda kao malenu sestru kojoj treba zagrljaj i koju treba utješiti.

"Daj, dođi ovamo. Sjedimo i dajte da vam sve ispričam."

***

"Sve je počelo onda kada su Casandra i Carolina došle meni da kažu da su na mojoj strani. Ljudi su uveliko znali i to ne samo oni bitni, nego svi. To više nije bio mit poput vukodlaka ili vampira, to je bila opštepoznata činjenica - da među nama, ljudskim rodom, žive mutanti, ljudi unaprijeđeni i, kako to obično biva sa ljudima natprirodnih sposobnosti, zli i glavna neman koja jede ljude. Živjeli su u strahu, počeli da ubijaju jedni druge uz sumnju da su jedni od nas. Noću se nisu bojali vukova ili životinja, bojali su se, kao i uvijek, čudovišta iz mraka, koji su tada bili predstavljeni kao mi. Rođen sam davno, jako davno, ne mogu ni otprilike da kažem koliko godina davno, jer se računanje vremena toliko puta mijenjalo i sve je zbrkano. Ash i Hector nisu moja stvarna braća. Ali odrastao sam s njima, kao djeca iz susjedstva ili kako god želite da nazovete to. Družili smo se nas trojica, radili zajedno, bježali od djevojčica i ostale dječje stvari koje se nikada nisu promijenile, a onda su se počeli odvajati od mene iz nekog razloga.