"Sladak je onaj Ellsworth", Casandra je prokomentarisala, dok smo izlazile iz voza u nekom gradu u južnoj Kanadi. "Ja bih ga ubila."
"Šta?", zbunjeno sam se namrštila i izvadila lizalo iz usta.
"Mislim, Carolina kaže da je čist, ali samo nešto u vezi njega... Seronja je kao osoba."
"Ne može biti gori od tebe", iskreno sam rekla i Casandra je slegnula ramenima, kao da nema ništa protiv toga.
"Istina", rekla je. "Idemo po nove članove za Kristianovu vojsku. Ili nove za Vječnu sobu. Vidjećemo."
"Mogu li nešto da te pitam?"
"Ti uvijek pitaš, Anna", uzdahnula je duboko. "Pije mi se hladni čaj. Idemo u neki kafić."
"Okej, svejedno. Nego, kako zapravo možeš nekoga da pošalješ u Vječnu sobu?", upitala sam i ona je pogledala oko sebe.
"Ha. Nema Ashovih ovdje. Izgleda da smo ih prestigli. Ili su stigli do potencijalnih vojnika prije nas. Mada sumnjam, jer ubile smo Robina. Bar ti jesi."
"Roberta", ispravila sam je. Izašle smo sa stanice i uputile se ka nekim redovima starih kafića, sa ofucanim suncobranima i drvenim stolovima i verandama, kao u kaubojskim filmovima. Čudno sam se osjećala, kao da ima mnogo natprirodnih.
"O, da. Ovo je grad natprirodnih", Casandra je usput rekla, kao da nije bitno. "Ljudi dolaze u prolazu, a neki ostaju vijekovima. Vole ljudi svoju privatnost, šta da kažem? Ako žele da idu, idu u Supernatural klubove. Hej, dva hladna čaja", dobacila je konobarici koja nas je čudno gledala, pa smo sjele za slobodan sto vani. Konobarica je brza. Izgledamo joj poznato. "Mnogo vas je otišlo u Supernatural ovih dana, ha?", Casandra je upitala kao da zaista želi da čavrlja s njima.
"Da", konobarica je odgovorila, gledajući u Casandru suženih očiju, zabrinuta i znatiželjna istovremeno. "Mnogo ih je ubijeno. Dolazili ste prije ovamo?", pitala je kao usput. Nismo glupe, jebote.
"Naravno da da", Casandra je odgovorila. "Moje ime je Casandra. Dolazila sam ovdje sa sestrom, Carolinom." Bilo je zabavno gledati kako se konobarica zapanjuje i jedva održava na nogama. Da nije natprirodna, pala bi u nesvjest. "Ovo je Anna Anderson. Da, od Kristiana Halea. Vi niste ni na čijoj strani, je l' tako? Sedam dolara?"
"Sedam", konobarica je jedva potvrdila i Casandra je ostavila deset dolara na sto, s ljubaznim osmijehom.
"Hvala, divna si."
Konobarica je jedva otišla, a Casandra se nasmijala. "Jesi joj vidjela izraz lica? Ljudi me se boje, Anna. I to je divno", uzdahnula je.
"Cijeli grad neutralan?", upitala sam i pogledala oko sebe.
"Da. U vezi onoga šta si pitala...", povukla je hladnog čaja kroz slamku i naslonila se laktom na sto. Kako može da bude ovako lijepa? Mislim, Kristian kaže da zapravo nije, ali opet, meni se čini prilično stvarnim. "Postoje čarolije koje su samo za natprirodne poput Kylea ili, sada, Kristiana. Moraš da imaš duha koji te vodi kroz proces, kaže ti riječi, dâ ti tog potrebnog soka za čaroliju, nauči te jezicima za magiju i to je samo za njih. A imaju i univerzalne čarolije, koje mogu svi da izvedu. Bilo koji čovjek, zapravo. Prave riječi, pravo vrijeme, tačan akcenat, bez greške, tačno postavljeno tijelo - da, sve je to bitno. Postoji čarolija za otvaranje puta u Vječnu sobu, koju je P.J.-ev prapra-nešto smislio uz pomoć nekog lika poput Kylea i osim vođâ, njenu tajnu znamo samo Carolina i ja jer je, pa, Asha je bilo lako zavesti."
Raširila sam oči u nevjerici. Je l' ona to implicira na seks sa Ashom? Sa jako jako jako zgodnim Ashom koji... nije ni približno kao moj Kristian, ali opet. Zašto bi meni to rekla, uopšte?
YOU ARE READING
The Hidden World 2
Teen FictionU četiri godine mnogo toga se može promijeniti. Možeš da promijeniš boju kose, svoje društvo, razviješ nove navike, saznaš mnogo o sebi... a novi najbolji prijatelj može da ti bude Frances MacArthur. Anna to stvarno nije planirala, jednostavno se...