The Hidden World 2

40 ▬ ''Tvoj kraj je večeras.''

Pa, čuli ste razna pričanja o Atlantidi i njenom postojanju. Naravno, vi iz ljudskog svijeta imate drugačije teorije od naših. Pretpostavljate da je postojala prije dvadeset hiljada godina, u čemu ne griješite mnogo. Nemoguće je odrediti tačno koliko, s obzirom da se vrijeme ne računa oduvijek na isti način i da se dužina dana i noći mijenjala kroz milenijume. Ništa ne može zauvijek ostati onako kako jeste.

Teoretičari kažu da se nalazila na Mediteranu, dok drugi kažu da je bila u Atlantskom okeanu, veoma blizu današnjeg Gibraltara. Legenda kaže da je to bila savršena zemlja, sa izvorima pitke vode, raskošne prirode i da su svi živjeli u slozi, srećni i zadovoljni. To je bio raj na zemlji - i sve ono čemu se možemo samo nadati.

Naše teorije iz natprirodnog svijeta su drugačije. Oni kažu da je Atlantida bila sjevernije od Gibraltara, negdje između Velike Britanije i Portugala, a neki kažu i da je bila negdje u danas neistraženim područjima Tihog ili Sjevernog okeana. Bila je velika, prepuna voća koje nam je služilo, usklađena s našom prirodom i potrebama. I tamo su svi bili srećni.

Naravno, to je mit u našem svijetu, jer kroz bezbrojne godine koje proživljavamo poput kamena, shvatamo da nema tog svijeta gdje bi sve bilo savršeno. Ali suština je bila u toj savršenosti zemlje, pogodnoj za svakoga, gdje su svi prihvaćeni i svi srećni sa onim šta imaju - a svi su imali ili mnogo ili malo, ali jednako.

Istina je drugačija. U ljudskoj prirodi nikada nije niti će postojati nešto tako savršeno, takva zajednica gdje se svi međusobno poštuju i ne zamjere ništa. To je jednostavno nemoguće.

Atlantida je zauzimala prostor Bermudskog trougla, baš taj, pravi, ravno isječeni prostor, ograđena visokim i raskošnim zidovima kroz koje niko nije mogao proći i bili smo zaštićeni. Zvuči lijepo, zar ne? Ne bih se složio s vama - jer nismo mogli ni izaći. Bili smo zarobljeni u tom trouglu i ponekad, jasno se sjećam, moj brat se osjećao kao da se guši poput klaustrofobičara u kutiji.

Vizuelno, bilo je lijepo. Bilo je vode, bilo je prirode, planina, dolina, naše malo carstvo. A svakim carstvom, vlada car. Kao što to obično biva, mi umišljena djeca velikih, strašnih careva preživljavamo da pričamo, a ne neki sporedni lik iz naših života. Vidite, moj otac nije bio pravi nasljednik prijestolja.

Generacijama prije njega i prije mene, postojalo je to carstvo, kraljevstvo i prolazilo je kroz mračni period. Daleko od savršenog, dakako. Moja porodica, praoci mog oca, zbacili su ko zna koliko dugu dinastiju sa vlasti i uzeli krunu sebi. Kada kažem to, mislim bukvalno. Jer, ko je posjedovao krunu, posjedovao je nešto nestvarno i natprirodno - magiju - te je tako magična krv počela teći venama moje porodice.

Moj otac je dobio prijesto kao srednji sin od devetoro djece, sa jedva nešto većom snagom magije u krvi od svoje starije sestre. Biralo se prema tome, a djeca bez magije su bila... pa, nisu bili poželjni. Bili su nekako nečisti i kada bi došao novi vladar, trebao je da eliminiše okaljane.

Moj otac to nije uradio. Bio je dobar čovjek, bio je zaista dobar čovjek i nije ništa uradio svojoj braći ni sestrama. Htio je da dovede jednakost i u 'plavu krv', da možda jednom dovede na vlast i takozvanog nečistog jer bi bio bliži ljudima.

Nije praktikovao magiju, osim u privatnosti i sa ljudima koji su ga učili njenim tajnama. Za poprilično vrijeme svoje vladavine, najzad je pronašao svoju kraljicu. Dugo im je trebalo da dobiju dijete i onda su im bogovi poklonili sina, sa najjačim protokom magije koji su starosjedioci ikada osjetili. Odmah su ga prozvali svojim sljedećim velikim vladarom.

Međutim, nedugo nakon toga, vladar je dobio kćerku bez trunke magije u sebi. Tek tada, postalo mu je krivo i shvatao je da je niko nikada neće moći gledati istim očima kao starijeg sina. I najzad, dobi još jednog sina, koji je dijelio sestrinu nesreću. I kralj postade tužan i tmuran, namršten i gorak, ali istrajan i na silu je rješavao svoje ciljeve. Nije više pokušavao da dođe do srži naroda, nego je neposlušne mučio do smrti.