The Hidden World 2

Special: Kristian

Nisam planirao da se Alex i ja zadržimo ovoliko blizu Memphisa. Carolina i Casandra su istrajne u svom insistiranju da se Alex, Tobias, Elizabeth, P.J. ili ja ne miješamo u njihove poslove u Memphisu, jer ne žele da nas ubiju. Naravno da ne bih dozvolio da ubiju ikoga od nas, ali uprkos Alexovom protivljenju, volim da ih puštam da rade šta žele. To je bio prvobitni dogovor. Ja se ne miješam u njihove poslove, a zauzvrat, imam Massachussetts bliznakinje u potpunosti na svojoj strani. Alex kaže da to jeste prilično bitno, jer su njih dvije kao nešto bitne.

Zabrinjavao me dio dogovora koji glasi "...a ti ćeš biti glavni kada dođe vrijeme".
"Hillary misli da ću opet da se svađam s njom", rekao mi je Alex. Često priča o Hillary. Podsjeti me uvijek na Arabellu. Mada, ne najjasnije.

"A šta, kao nećeš?", P.J. je bezosjećajno dobacio. Bio je naslonjen na drvo i pjevušio je pjesme od Taylor Swift. Ja sam sjedio na travi, dok je Alex hodao i žalio se na Hillary. Htio sam da Cass i Carol požure. Vraćalo mi se u školu, koliko god glupo zvučalo. Nekako je... Mirno je, normalno. Rekle su da je i privatna škola u New Yorku dio njihovog plana i da se ja ništa ne brinem. Mislio sam da je u pitanju plan da si skinemo Asha s vrata i riješimo se MacArthura ali se ispostavilo da je riječ o njihovom supertajnom planu od kojeg vjerovatno samo one imaju korist.

"I moraćeš. Znaš da Cass i Carol ne vole da provodiš vrijeme s njom. Smrtnica je", okrenuo sam glavu prema njemu, ali nisam gledao u njega.

"One su hladokrvne kučke koje ne razumiju", Alex je prasnuo. Nisam volio kada neko tako priča o njima, makar bio neko blizak poput brata, poput Alexa. Spasile su mi život, spasile su mene i nadu ovome svijetu. Nisam siguran da li bih ih mrzio i da me izdaju. Jednostavno ih volim. Možda sam omekšao u posljednje vrijeme, bilo je mirno. Napraviće one oluju kad se vrate. Bukvalno, Cass to koristi da zatuče svoje tragove.

"Pa, kako god", P.J. je rekao nakon kraće tišine. "Kristiane, 'oćeš da se bijemo?"

"Ne!", iznervirano sam odgovorio, okrećući glavu njemu. Možda je raspon mojih moći mnogo veći od njihovih - pa, od svih osim možda Caroline - ali osjećao sam se kao da sam najslabiji. P.J. bi mogao da me slomije bez po' muke.

"Kako god", djetinjasto je promrmljao. "Ionako nije zanimljivo s tobom. Tako si slab."

"Jebi se", rekao sam i čuo kako mi se tiho narugao. Stvarno me nekada nervira. Podigao sam se na noge i okrenuo njemu, koji je već zauzeo mjesto na grani drveta bora, klateći nogama sa izazovnim izrazom lica. Samo pokušava da me isprovocira. "Ovdje smo zbog bitnijih stvari."

"Jesi li siguran da se sjećaš tih stvari?", upitao je i stisnuo sam šake. Nije lako kada se svakog dana pomalo sjećaš neke gluposti ili nečega. Nije lako kada znaš da imaš decenije života kojih se ne sjećaš zbog neke lude kučke koju uopšte ne možeš da mrziš, jer kad god je se sjetiš, sjetiš se samo ljubavi koju si osjećao. A to smara.

"Čujem ih", Alex je rekao prije nego što sam nešto odbrusio P.J.-u i uskoro smo i mi čuli brze pokrete nogu Caroline i Casandre. Nedostajale su mi. Pojavile su se, prelijepe, visoke i plavih očiju, glamurozne i praznih ruku. Jesam li ja pogrešno nešto razumio? Mislio sam da će nam donijeti nešto.

"Hej", Carolina je prva rekla. Osmijehnuo sam se i zagrlio je, pa i Casandru koja nije bila pretjerano za to grljenje. Ali volim ih, stvarno ih mnogo volim, obe. Ne mogu da zamislim svoj život bez njih. Nikome to ne govorim naglas, ali znače mi više od svih drugih.

"Onda, ima li novosti?" P.J. je nestrpljivo upitao. Maloprije je podijelio s nama kako želi da idemo nazad da igra GTA V.

"MacArthuri nam neće biti problem neko vrijeme", Carolina je rekla. "Uspjele smo Elijaha MacArhura da navedemo na pogrešan put ka Aljasci - baš kao prema planu, da uvijek bježimo tamo da misle da se tamo osjećamo najsigurni-"