The Hidden World 2

22 ▬ ''Vjerovao sam mu.''

Zaista, mnogo je ljepše kad svi napokon kažu istinu. Vjerujem P.J.-u, pobogu, rasplakao se. Nije imao pojma da pušta Arabellu, a kasnije je bilo prekasno. Nastavili smo da idemo i veoma brzo smo stigli blizu Ashovog staništa. Alex, Casandra, P.J. i Frances su otišli da izvide sve, ostavljajući Kristiana sa mnom. Sjedili smo na travi, naslonjeni na drvo. Nismo progovarali. Mislim da nismo ni znali šta reći. Pročistio je grlo, vjerovatno da mi skrene pažnju. Pogledala sam ga, a onda je on nešto izbrbljao na nekom jeziku i podigla dam obrvu visoko. Koji je njemu?

"Šta?" Odjednom je smeteno pitao.

"Šta pričaš ti?"

"Ovaj, zar ne smijem reći da si prelijepa na starogrčkom?" Skoro uvrijeđeno je upitao i ja sam iznenađeno podigla obrve, pa se blaže osmijehnula.

"To je tako slatko", prošla sam mu rukom kroz kosu i poljubila ga. Bolno sam svjesna da njemu nije isti osjećaj, ali sad nije vrijeme da povlačim tu temu.

"Gledaj, Anna..." malo se odmaknuo, i dalje sa svojom rukom na mom vratu. "Šta god da se desi tamo, nemoj odustati, okej? Uradi šta god bude potrebno. Nemoj da se ustručavaš. Koliko god ne bih želio da kršiš vlastite principe, ubij te drkadžije ako ti samo priđu."

Klimnula sam glavom. "Ja se u Vječnu sobu ne vraćam."

"Ni ja", slabašno se osmijehnuo. "David i Nina su vjerovatno zarobljeni i ne želim biti negativac ovdje, ali..."

"Moram se spremiti na najgore", rekla sam iako nisam imala osjećaj da je David mrtav. Moj brat David jednostavno ne može biti mrtav. To je David, hej.

"Znaš da je spektar tvojih mogućnosti nevjerovatan i samo pokušaj šta god ti padne na pamet. Znam ja da ti to možeš. I drži se mene. Ni na sekund me ne napuštaj."

"Znam. Svjesna sam rizika i ozbiljnosti situacije."

"Sedamsto trideset pet godina prije, Ash je odlučio vršiti eksperimente na ljudima i natprirodnim, uz punu podršku Sonyja i Hectora. I Cass i Carol su bili svjedoci toga. Hector je podržavao i nadgledao toliko užasnih stvari, takvih da su čak i bliznakinje okretale glavu od toga. Ako dođe do trenutaka u koje će on da bude umješan, nemoj da mu... bezuslovno vjeruješ."

"Zašto mi to govoriš?"

"Cass misli da možda malo previše vjeruješ da je Hector dobar lik i... htjela je da ja pričam s tobom." Nisam htjela ovo da slušam. "Znam da ne želiš da me slušaš, ali neke stvari moraš da znaš. Šta god da ti je rekao, nisi ni prva ni posljednja. Nije osoba kojoj treba vjerovati."

"Ne vjerujem nikome osim tebi", rekla sam i znam da i on zna da mislim i na Alexa i Francesa i ostale.

"Okej, drago mi je da smo to riješili", nježno me poljubio na usne i odmaknuo se, naslanjajući se nazad. Isprepletala sam svoje prste s njegovim i toliko mi je zaštitnički držao ruku da sam u potpunosti bila sigurna da mi se ništa neće desiti. Dok god imam Kristiana, ja sam najsigurnija osoba na svijetu.

Nekih četrdeset minuta kasnije, Kristian je zaspao ali kad sam čula Alexa i ostale, probudila sam ga. Spremno i na nogama smo ih dočekali, slušajući Alexovo odlično pamćenje gdje se koji čuvari nalaze.

"Naoružani su", Casandra je rekla. "Jebeno su naoružani. Tu sam četiri hiljade godina i po prvi put vidim naše vojnike naoružane."

"Izgleda da su Neil i Ivana bili radi podijeliti svoje patente, poslije svega", Frances je nezadovoljno primjetio. "Na sreću, znam kako to radi. U pitanju su laseri. Ako ti prođu preko bilo kojeg dijela, bol paralizuje, a ako ti prođe preko srca, umireš. Ukratko."