Roller Coaster (Book 2) Finished

65. Dark Side

Sjedeći na kauču pored nje, Lucy je promatrala nered u dnevnom boravku koji je okruživao njenu najbolju prijateljicu. Prazne boce votke su se nalazile na podu, njena torba je bila bačena skupa sa jaknicom na kauč preko puta njih. Na stoliću se između papira, knjiga i čaša nalazila omotnica sa ugovorom i ključem plesnog studija a pored omotnice je stajao crveni dnevnik. Crveni dnevnik koji je nekada pripadao Haley, prije nego si ga je ona prisvojila. A sada? Sada je vjerojatno opet pripadao Haley. Znala je da je Haley trenutno ne vidi, ali isto tako je znala da osjeća njeno prisutstvo. Znala je po načinu na koji su njene oči povremeno letjele na prazno mjesto na kauču pored sebe, po načinu na koji je njena ruka prolazila površinom kauča. To je bila jedna od povlastica smrti. Mogla je biti nevidljiva. Mogla je biti zrak, vjetar, voda. Mogla je biti tu, a ne biti tu. Kao što je to radila otkako se Haley vratila. Dok je bila u Londonu, nije bilo potrebe za tim, jer zapravo nikada nije bila sama. Ili je u blizini bio Niall ili Alex ili njeni. Ali sada, sada se sve promijenilo. Duboko uzdahnuvši, rukom je prošla kroz svoju dugu kosu, prije nego je pogled usmjerila na svoju sada potpuno slomljenu najbolju prijateljicu. Vidjelo se po njoj. Vidjela je očaj, bol, patnju i tugu koja je bila ispisana na njenom umornom, blijedom licu. Vidjela je demone s kojima je vodila bitku u svakoj čaši votke koju je sinoć popila i u crvenilu njenih bjeloočnica je vidjela da gubi bitku s njima i na trenutak se zapitala da li je ikada stvarno pružala otpor?

"Znaš, taj dnevnik neće nestati ako gledaš u njega. Neće se zapaliti ispred tvojih očiju i izgorjeti. Žao mi je što ti to moram reći, ali Haley, nisi vještica i nemaš takve moći." Gledajući u nju, nasmijala se šokiranom izrazu njenog lica kada ju je ugledala pored sebe.

Pomaknuvši se do kraja kauča, Haley je rukama prešla preko lica, prije nego je čvrsto zatvorila oči, mrmljajući nešto.

"I neću nestati samo zato što si zatvorila oči i i mrmljaš neke meni nerazumljive riječi." Preokrenuvši očima, Lucy se ustala, približivši se prozoru.

Otvorivši oči, Haley je nekoliko puta trepnula, gledajući u figuru svoje najbolje prijateljice. Svoje mrtve najbolje prijateljice.

"Jel ovo neka šala?!" Povikavši, podignula je glavu, gledajući u plafon.

"Ne odgovara na vikanje. Ima većih briga trenutno. Zato sam ja ovdje." Pogledavši kratko u nju, Lucy je slegnula ramenima, vraćajući pogled natrag na ulicu.

"Što želiš od mene?!" Povikavši, Haley je ruke stavila u kosu, povlačeći lagano.

"Želim ti pomoći." Okrenuvši se, Lucy je prekrižila ruke na prsima, promatrajući uplašenu, povrijeđenu Haley. Točnije, krhotine koje su ostale od nje.

Odmahnuvši glavom, Haley se nasmijala na silu. "Mrtva si. Nisi li dovoljno učinila?" Ustavši se, uzela je kristalnu čašu sa stolića te se uputila prema kuhinji.

"Da imam osjećaje, ovo bi me možda i povrijedilo." Preokrenuvši očima, Lucy je krenula za njom.

Promatrala ju je dok je iz hladnjaka vadila novu bocu votke, i dok ju je drhtavim rukama otvarala. "Moja prisutnost te uznemiruje?" Odmahnuvši glavom, otvorila je bocu te natočila prozirnu tekućinu u čašu. "Boli li te moja prisutnost? Boli li te više saznanje da sam mrtva ili saznanje da si sama, okružena svim ovim uspomena sa kojima se ne možeš suočiti?" Naslonivši se na zid u kuhinji, promatrala je kako je eksirala jednu, pa zatim drugu, a zatim i treću čašu votke, prije nego si je natočila još jednu te krenula u dnevni boravak. "Ignoriranje mog prisutstva neće smanjiti bol. Ne možeš ignorirati stvarnost Haley. Ne možeš alkoholom otjerati bol, uspomene.. Alkoholom nećeš otjerati demone." Nasmijavši se, odmahnula je glavom, krenuvši za njom. "Ali, ti ih ni ne želiš otjerati, zar ne? Pobijedili su, zar ne? Odustala si? Čak i nakon što si jučer našla onu poruku? Odustala si. Patetično. Znaš, nikada nisam mislila da si patetična osoba Haley."