Roller Coaster (Book 2) Finished

31. Lies, Bucket Lists and Truth

Sjedeći na sredini kreveta sa prekriženim nogama, njene oči su gledale u Laley koja je spavala na dnu. Prošavši rukom kroz kosu, vratila je pogled na knjigu ispred sebe.

-"Kao da će mi Dostojevski trebati u životu." Otpuhnuvši, zatvorila ju je, bacajući je sa kreveta.

Spustivši svoje tijelo na mekani pokrivač, zatvorila je oči duboko udahnuvši.

Prošlo je nekoliko tjedana otkako je zadnji puta bila kod Haleyine mame. Zvala ju je nekoliko puta, no nije se javljala niti ju je željela vidjeti. Nije mogla podnijeti njen pogled i njene riječi jer je imala pravo. Odgurivala je sve od sebe, ne želeći da je itko žali ili se ponaša čudno u njenoj blizini, no što ih je više odgurivala, oni su se više trudili slomiti zid ljutnje i sarkazma i ogorčenosti koji je podigla.

Jim je bio predivan prema njoj i on je bio jedina osoba s kojom je pričala o tome svemu. Bila mu je zahvalna što se nije ponašao drukčije prema njoj, u njegovim očima nije  bilo ni traga sažaljenju.

Htjela je reći Haley nekoliko puta, imala je cijeli razgovor isplaniran u glavi, ali kada se vratila sa vikenda kojeg je provela sa Niallom i kada je ugledala prelijepi prsten na njenoj ruci i sreću u njenim očima, jednostavno nije mogla. Nije joj mogla to napraviti. Nije joj mogla uništiti sreću sa nečim tako groznim. Znala je da je primjetila njeno čudno ponašanje i da je prozrela njenu masku koju je nosila u njenoj blizini, no čvrsto je odlučila zadržati je. Odlučila je zadržati tu tajnu samo za sebe. Nije znala kako bi reagirala, no znala je da bi ju to slomilo i jednostavno se nije mogla prisiliti da joj kaže, nije je mogla slomiti.

Začuvši kucanje na vratima, otvorila je oči pridignuvši se na krevetu.

-"Slobodno." Pročistivši grlo, njen pogled je bio zakovan na vrata koja su se polako otvorila, otkrivajući Haleyino nasmijano lice.

Samo jedan pogled na njeno lice i srce bi ju zaboljelo.

-"Pošto vidim da ne čitaš Dostojevskog, pretpostavljam da ga nećeš ni čitati danas?" Podignuvši obrvu, pogled je usmjerila sa knjige na podu na nju, dok je na njenom licu igrao lagani osmijeh.

-"Nabijem Dostojevskog. Nisam raspoložena za njega." Preokrenuvši očima, sjela je pokazujući joj rukom na mjesto pored sebe.

-"Netko nam je odlično raspoložen." Sjevši pored nje, lagano ju je gurnula laktom, nasmijavši se.

-"Očito." Na njenim usnama se pojavio lagani osmijeh.

-"Htjela sam te pitati želiš li na kavu samnom i sa Jade?" Prošavši rukom kroz kosu, pogledala je u Laley pa u Lucy.

-"Jade je u Manchesteru?" Podignuvši obrvu, pogledala ju je začuđeno.

-"Da, došla je vidjeti svoje. Želiš li s nama?" Kimnuvši glavom, jezikom je prešla preko usne.

-"Ne, hvala na pozivu, ali drugi puta." Namjestivši lažan osmijeh, ustala se sa kreveta, polako hodajući do prozora.

-"Lucy, što se događa s tobom?" Haley je okrenula glavu prema njoj, skupivši obrve.

-"Ništa, zašto me to svi ispituju?" Odmaknuvši zavjesu, pogled je usmjerila prema nebu.

-"Zato što se nešto događa. Već si tjednima čudna. I što se dovraga događa s tvojim zglobom?" Ustavši se, zagrizla je usnu, gledajući u njen zglob koji je poprimio plavo ljubičastu boju.

Spustivši pogled prema zglobu, promatrala je plavo ljubičastu kožu. Progutavši knedlu koja joj se stvorila u grlu, duboko je udahnula, pokušavajući se smiriti dovoljno da smisli neku uvjerljivu laž.

-"Na prošloj plesnoj probi sam se udarila u njega, ništa strašno, proći će." Okrenuvši glavu prema njoj, kratko ju je pogledala skrenuvši pogled prema Laley koja se protegnula.