Roller Coaster (Book 2) Finished

35. Findings, suspicions and lies

Otvorivši vrata stana, vrećicu je čvrsto stisnula u ruci, očima prelazeći preko polumračnog dnevnog boravka.

-"Lucy?" Zazvavši njeno ime, zatvorila je vrata, bacajući ključeve na stolić pored vrata.

Rukom je upalila svjetlo, skidajući jaknu.

-"Lucy jesi doma?"

Duboko udahnuvši, lagano je krenula prema sobi. Pokucavši na njena vrata, sačekala je nekoliko trenutaka, prije nego ih je otvorila. Njezin krevet je bio namješten, na radnom stolu se nalazila hrpa papira i bilježnica. U zraku je osjetila voćni miris njenog parfema te se nesvjesno nasmiješila. Začuvši grebanje pod krevetom, njene obrve su se skupile te je polako prišla krevetu. Kleknuvši pored njega, podignula je pokrivač te ugledala Laley koja je ležala na crnom notesu. Lagano ju je podragala prije nego ju je podignula i stavila na krevet.

-"Lucy te opet zatvorila, zar ne?" Nasmiješila se gledajući je kako se proteže.

Odmahnuvši glavom, njen pogled je zapao za crni notes na kojem je Laley ležala. Podignuvši ga, sjela je na rub kreveta, otvarajući ga. Njene oči su prelazile preko Lucyinog urednog rukopisa i riječi koje su se nalazile na bijelom papiru.

UČINITI PRIJE SMRTI:

1. NAPRAVITI TETOVAŽU

2. SKOČITI PADOBRANOM

3. SNIMITI PJESMU

4. OTVORITI PLESNI STUDIO SA HALEY

5. OTIĆI NA ROMANTIČNI SPOJ U ZRAČNOM BALONU

6. POSJETITI HOLLYWOOD

7. UDATI SE U ISTOJ CRKVI KAO MOJA MAMA

Njene obrve su bile skupljene dok je prelazila preko popisa koji je bio poprilično dugačak.

Bila je odlučnija nego ikada u namjeri da sazna što se događa, pa makar to značilo izvući riječi iz Lucy

…

Sjedeći u autu, njene oči su bile usmjerene na poluprazno parkiralište ispred nje. Ruke je držala na volanu, čvrsto ga stisnuvši. Nije znala koliko dugo je sjedila u istom položaju, činilo joj se kao da je vrijeme stalo. Htjela je vrištati i plakati ali nije mogla. Činilo joj se kao da je isplakala sve i jednu suzu koju je imala u svome tijelu, a glas ju je izdao. U njenoj glavi su se ponavljale riječi koje joj je doktor rekao. Poput pjesme koja ti ostane u glavi i cijelo vrijeme vrtiš njenu melodiju i stihove, samo što ovo nije bilo ugodno poput pjesme.

-"Lucy, dobili smo nalaze." Ispreplevši prste, nagnuo se u stolicu, promatrajući je.

-"Kakvi su?" Pogledavši u njega, zagrizla je usnu, znajući odgovor na to pitanje, ali morala je biti sigurna.

-"Neću ti lagati. Nije dobro. Bolest napreduje brže nego smo mislili." Uzdahnuvši, pogled je spustio na papire ispred njega, prije nego ga je ponovno usmjerio na nju.

Progutavši slinu, prešla je jezikom preko usne gledajući pred sebe. -"Koliko?" Podignuvši pogled,njene smeđe oči su gledale u njegove plave. U njima je vidjela nešto što ju je iznenadilo. Očekivala je sažaljenje, ali nije ga našla. Njegove oči su odavale iskrenost i iskrenu žalost.

-"Neću ti lagati niti ću ti davati lažnu nadu jer znam da to ne voliš i da si vjerojatno pretpostavljala da nije dobro, nije li tako?"

Kimnuvši glavom, nervozno se promeškoljila u naslonjaču.

-"Rak se počeo širiti na noge i napreduje puno brže nego smo mislili. Ako nastavi ovim tempom, bez radijacije, kemoterapije ili operacije kao zadnje opcije.." Zastavši, prešao je jezikom preko usne prije nego je nastavio. -"Tvoje tijelo ne reagira na lijekove onako kako smo se nadali. Postoji još nekoliko lijekova sa kojima možemo pokušati, ali bez radijacije ili kemoterapije u kombinaciji sa tim lijekovima, nažalost nema puno nade."