Roller Coaster (Book 2) Finished

37. Tears, Leavings and memories (part 1)

Napetost koja je obavila polumračnu sobu, mogla se rezati nožem.

Lucy nije očekivala da će Haley čuti njeno priznanje.

Haley nije očekivala da će saznati tako okrutnu istinu i dugo čuvanu tajnu na taj način.

No, to je život zar ne? Uvijek nešto predviđamo i zamišljamo i planiramo. No, naša predviđanja se pokažu kao samo predviđanja, zamisli često ostaju samo to – zamisli u našoj glavi, a planovi.. Planovi koje stvaramo rasprsnu se kao vjetar. 

Uspravivši se u sjedeći položaj, očima je prelazila preko njenog lica, pokušavajući se smiriti i pokušavajući shvatiti i razumjeti sve što joj je Lucy priznala misleći da spava. Prvobitni plan je bio da se pravi da spava i da je iznenadi i uplaši, a sada.. Sada nije imala plan. Sada je bila izgubljena, ljuta, tužna, razočarana.

-"Haley, ja…" Igrajući se sa prstima, Lucy je gledala svuda, samo ne u nju.

-"Ne želim čuti više laži i isprika." Odmahnuvši glavom, ustala se krenuvši van iz sobe.

-"Samo sam te htjela zaštiti, ovo je bilo za tvoje dobro." Gledajući u nju, pokušavala je spriječiti suze koje su se nakupljale u njenim očima, no nije uspijevala.

Zastavši pred vratima, počela se smijati. Njen smijeh se sudarao sa zidovima, odbijajući se od njih i ispunivši cijelu sobu. Smirivši se, okrenula se prema njoj, duboko udahnuvši.

-"Htjela si me zaštiti? Za moje dobro? Kako je laganje o tome da umireš za moje dobro? Što si mislila da će se dogoditi, ha? Što mislila si da ćeš uspjeti skrivati to zauvijek? Ili si mislila da će manje boljeti i da ću biti manje bijesna na tebe kada umreš a ja saznam istinu? Ne, nisi napravila to za moje dobro. Napravila si to iz svojih sebičnih razloga i da olakšaš sebi, a ne meni."  Odmahnuvši glavom, okrenula se prema vratima, uhvativši kvaku.

-"Mislila sam ti reći, ali nisam znala kako i trenutak nije bio pravi i žao mi je. Nisam te željela povrijediti, željela sam te zaštiti od toga i od ovoga. Molim te, Haley, samo saslušaj me. Molim te." Sjevši na krevetu, gledala je u nju sa suznim očima.

Pustivši kvaku, naslonila je glavu na drvena vrata, zatvorivši oči.

-"Saznala sam nakon što si ti izašla iz bolnice, nakon što sam sjebala zglob. Rendgenska snimka je pokazala neke anomalije u kostima. Posjetila sam specijalista i on mi je rekao da imam osteosarkom, oblik raka kostiju. Počela sam piti tablete, ali..danas sam ponovno bila kod njega i rak se počeo širiti."

-"Ne možeš više plesati zbog raka, a ne zbog manjka kalcija u kostima. Onaj popis si napravila zato što zapravo umireš. U zadnje vrijeme si blijeda i iscrpljena zbog raka, a ne zbog faksa ili ostalih stvari. Zglob ti plavi i natiče i noge ti natiču zbog raka. Kosa ti nenormalno opada zbog raka, a ne zbog „krivog“ šampona." Odmahnuvši glavom, okrenula se prema njoj.

-"Kako sam mogla biti tako glupa?" Zatvorivši oči, duboko je udahnula. Otvorivši ih, pogledala je u nju. Gledala je u nju nekoliko trenutaka, prije nego se okrenula na peti i izašla iz sobe, zalupivši vrata za sobom.

Nekoliko vrelih suza se skotrljalo niz Lucyine obraze. Obrisavši ih, ustala se istrčavši iz sobe. Zastavši u malom hodniku, začula je šuškanje iz njene sobe. Došavši na vrata, gledala je kako baca majice, traperice i još neke stvari u mali crni kofer.

-"Što radiš?" Podignuvši obrvu, gledala ju je zbunjeno.

-"Slažem ormar." Preokrenuvši očima, zastala je pogledavši u nju sa skupljenim obrvama.- "Odlazim, što misliš da radim?"

-"Ne možeš otići. Haley,molim te." Približivši joj se, uhvatila je njene ruke, gledavši je u oči.

Istrgnuvši svoje ruke iz njenih, bacila je majicu u kofer, zatvorivši ga. –"Mogu, gledaj me." Podignuvši kofer, stavila ga je pored vrata, prije nego je otišla do radnog stola, uzimajući torbu i laptop i brojne skripte koje su joj trebale.