Roller Coaster (Book 2) Finished

18. Memories and realizations (part 1)

Čučnuvši, prstima je pažljivo kupila veće komade stakla. Podignuvši zadnji veći komad, oštar rub prozirnog stakla je porezao kožu njenog palca. Ispustivši komad stakla, okrenula je palac prema sebi proučavajući ga. Crvene kapljice krvi su se uskoro pojavile na površini porezotine, no ona je i dalje čučala gledajući u palac i crvenu tekućinu.

-"Rekao sam da ću ja, zaš.." Raširivši oči, potrčao je prema njoj te čučnuvši pored nje, uhvatio njenu ruku u svoju promatrajući palac. –"Haley što se dogodilo?" Podignuvši obrvu, gledao ju je zabrinuto.

-"Porezala sam se." Izvukavši svoju ruku iz njegove, ustala se te krenula u dnevni.

-"Idemo isprat krv da vidimo jel ti treba šivanje,možda se komad stakla odlomio i ostao u porezotini, u tom slučaju idemo na hitnu." Hodajući za njom, rukama je nervozno prolazio kroz kosu.

Zaustavivši se u hodniku pred kuhinjom, naglo se okrenula prema njemu, gledajući ga.

-"To je samo jebena porezotina, neću umrijeti. Porezotina nije ništa naspram nekih drugih stvari." Bacivši ruku u zrak, gledala je pravo u njegove plave oči.

-"Haley, što se događa? Ja znam da si uzrujana, ali.."

-"Što se događa???! Doista ćeš stajati tamo i pitati me to? Dogodilo se to da tvojim fanovima nije dosta što vrijeđaju mene na dnevnoj bazi nego su odlučili vrijeđati i moju sestru. Uzrujana? Reći da sam uzrujana je podcijenjeno, jer nisam uzrujana, bijesna sam Niall. Bijesna i povrijeđena i jednostavno me ostavi na miru. Misliš li da možeš to napraviti bez neke panike i drame?" Skupivši obrve, njene oči su bile usmjerene na njegove, no bile su lišene emocija, njeno lice također, a njene riječi su bile kao nož u njegovo srce. Hladne, bezosjećajne.

-"Ne mogu te ostaviti na miru, Hales!" Prošavši rukama kroz kosu, pogled je usmjerio sa njenih očiju na palac sa kojeg se cijedila krv.

-"Ne možeš? U tom slučaju…" Okrenuvši se na peti, uputila se prema kuhinji, ostavljajući ga iza sebe.

Naslonivši se nad sudoper, pustila je vodu, prije nego je polako stavila palac pod njen mlaz, ispirući krv. Slobodnom rukom je dohvatila kuhinjsku krpu koja se nalazila na pultu pored nje, te je ugasila vodu prije nego je krpom oprezno obrisala palac. Stisnuvši čvrsto krpu na porezotini da zaustavi krv, zagledala se kroz prozor.

Nije znala što napraviti, no znala je da ne može ostati ovdje. Morala je razbistriti misli i morala se riješiti bijesa. Ovo je bilo nešto čemu se nije nikada nadala.

-"Izvoli." Naslonivši se na pult, pružio joj je flaster promatrajući njeno lice.

Okrenuvši glavu prema njemu, nekoliko trenutaka je gledala u njegove oči, prije nego je pogledala u flaster.

-"Hvala." Promrmljavši, maknula je krpu sa palca, te uzela flaster, oprezno ga zalijepivši na porezotinu.

Držeći krpu u rukama, gledala je u nju, osjećajući njegov pogled na sebi. Tišina ju je ubijala. Ovo ju je ubijalo. Nije se mogla natjerati da ga pogleda, jer je znala da ako ga pogleda da će se slomiti, a to nije bilo ono što je željela. Željela je izbaciti zadnji komadić bijesa iz sebe. Bijesa kojeg je držala u sebi protekle dvije godine. Bijesa za kojeg nije ni znala da je postojao. Bacivši krpu na pult, duboko je uzdahnula okrenuvši se te polako odlazeći.

-"Kamo ideš?" Podigavši obrve gledao je u nju.

-"Ako me ne možeš ostaviti na miru, natjerat ću te da me ostaviš na miru." Zastavši, gledala je u bijele pločice.

-"Hales, možemo ovo zajedno riješiti, ne moraš sama prolaziti kroz to, k vragu! Ne želim da sama prolaziš kroz to." Napravivši nekoliko koraka, došavši iza nje, stao je.