Roller Coaster (Book 2) Finished

42.Barbie Dolls, Surprises and Laughs

Sjedeći u dnevnom boravku, u lijevoj ruci je držala olovku grickajući gumicu, dok je desnom držala mobitel na uhu slušajući Amyine upute za Chrisovu zabavu iznenađenja. Njene oči su gledale u Nialla i Alex koji su sjedili na podu, igrajući se. Bar se Alex igrala, a Niall se smijao, povremeno podignuvši barbiku duge plave kose u dugačkoj ljubičastoj haljinici sa šljokicama koju mu je Alex dala. Odmahnuvši glavom, nasmijala se, vraćajući pozornost na Amyine upute.

-"Jesi me čula?" Upitavši je nakon poprilično dugog monologa, Haley je samo promrmljala.

-"Nisi čula ni jednu riječ koju sam ti rekla, zar ne?" Začuvši njezin smijeh sa druge strane linije, nije mogla a da se ne nasmiješi.

-"Oprosti, možeš ponoviti?"

-"Rekla sam da si ti zadužena za dovođenje Chrisa do dvorane. Mi smo ovdje i trenutno smo u završnoj fazi sređivanja. Lucy i Jim su otišli po pića i kada to bude gotovo Lucy je rekla da će doći kući i paziti na Alex jer se ne osjeća baš dobro. Tvoj zadatak je dovesti Chrisa koji je uvjeren da imamo probu, dakle, obuci se normalno i molim te kao Boga, pazi da Niallu ništa ne izleti kao što to obično biva." Ponovno je začula njen smijeh i mogla ju je zamisliti kako odmahuje glavom i lagano preokreće očima.

-"Dišeš li ti ikada?" Podignuvši obrvu, bacila je olovku na stolić.

-"Dišem, ali trenutno ima još toliko sitnica koje se trebaju srediti i ja jednostavno.. Pošto smo morali odgoditi zabavu prošli tjedan, želim da ovaj tjedan bude sve kako treba. Ne želim nikakve pogreške, propuste i drame. Samo jednu večer punu alkohola, plesa i zabave kojom slavimo njegov 21 rođendan."

-"Amy, diši. Sve će biti u redu. Zapali jednu i smiri se. Vidimo se večeras." Nasmiješila se prekinuvši vezu.

Držeći mobitel u ruci, pogled je sa njegovog ekrana usmjerila na Nialla i Alex koji su se smijali Niallovom nespretnom pokušaju da isplete pletenicu svojoj barbici.

-"Jadna barbika." Ustavši se, nasmijala se spustivši mobitel na stolić.

-"Ne mogu, ne shvaćam ja to." Odmahnuvši glavom, duboko je uzdahnuo, gledajući u Alex koja je češljala kosu svojoj lutki.

-"Daj ovamo." Sjevši pored njega, uzela je lutku iz njegovih ruku.

Uzevši nekoliko pramena njene kose, razdvojila ih je u tri dijela, počevši plesti.

-"Zato se dečki igraju autima, a cure lutkama." Odmahnuvši glavom, nasmijala se.

-"Lexi nema auta i uzeo sam što sam dobio." Slegnuvši ramenima, pogledao je u Haley koja je samo odmahnula glavom, koncentrirajući se na pletenje pletenice koja je bila pri kraju. Njegov pogled je zatim pao na Lexi koja se igrala sa barbikom, mrmljajući nešto i nije mogao da ne primijeti kako su različite a opet jednake u isto vrijeme.

Razlika među njima je bila golema, čak 18 godina i fizički su bile potpune suprotnosti, barem zasad. Lexi je imala plavu, kovrčavu kosicu i krupne plave oči te svjetliju put. Haley je imala tamno smeđu kosu, smeđe oči i mrvicu tamniju put. Da nije znao da joj je sestra, pomislio bi da je jedna od njih usvojena, ali to nije bilo tako. Haley je povukla gene sa majčine i očeve strane. Majčinu tamniju put, očevu kosu, majčine oči, a osobnost i pamet od svakoga pomalo. Lexi je povukla gene sa očeve strane. Svijetla put, plave oči koje su zrcalile njegove. Po osobnosti je već sada bila dosta slična Haley. Tvrdoglava, bistra, pametna.

Gledajući ih kako se smiju i igraju sa lutkama, nije mogao a da ne razmišlja o budućnosti. Geni su bili čudna i zanimljiva stvar. Mogao si povući karakteristiku bilo kojeg člana obitelji, ne samo roditelja, što je povuklo sljedeće pitanje. Kako će izgledati njihovo dijete? Hoće li imati njegove oči, njen osmijeh? Sama pomisao je izazvala pojavu osmijeha na njegovom licu.