Roller Coaster (Book 2) Finished

41. Favors, Advice and Hopes

Uzevši zadnji tanjur sa stola, odložila ga je u sudoper, prije nego se naslonila na pult, gledajući pred sebe u sada prazan stol.

Iz dnevnog boravka je dopirao zvuk njihovih razgovora te Alexin smijeh. Alexin smijeh koji joj je toliko nedostajao. No, nešto nije bilo u redu. Nešto se nije činilo ispravnim u cijeloj situaciji, no jednostavno nije mogla dokučiti što.

-"Zemlja zove Haley Anne Scott!" Mahnuvši rukom pred njenim licem, njen tata se nasmijao, naslonivši se na drveni otok nasuprot nje.

-"Oprosti, zamislila sam se." Odmahnuvši glavom, pogledala je u njega.

-"U zadnje vrijeme je bila ludnica, zar ne? Odavno nismo pričali kao što smo to prije znali." Prošavši rukom kroz kosu, gledao je u nju.

-"U zadnje vrijeme je bilo.." Zastavši, zagrizla je usnu, prije nego je nastavila.-"Teško." Uzdahnuvši, pogledala je prema dnevnom boravku u Lucy koja se smijala igrajući se sa Alex.

-"Kako si? I ne želim čuti dobro sam, želim da mi kažeš kako si." Pogledavši prema dnevnom boravku, a zatim prema njoj, podignuo je obrvu, čekajući njen odgovor.

-"Iskreno, nemam pojma. Mislim da je bolje da nemam pojma. Trudim se.." Stavivši ruku na čelo, jezikom je prešla preko usne, nastavljajući.-"Trudim se biti zauzeta u svakom trenutku dana tako da moj mozak nema previše slobodnog vremena za sve ostale misli koje bi se mogle stvoriti. Jer iskreno, bojim se da ako počnem razmišljati o svemu što se događa da ću se slomiti."

-"Mislim da si preuzela preveliku odgovornost na svoja leđa Haley. Nitko od tebe ne očekuje da budeš snažna i da držiš sve pod kontrolom. Haley, nitko ne traži od tebe da budeš snažna za njih, samo da budeš tu uz njih."

-"Ne mogu biti uz nju ako ne mogu kontrolirati svoje emocije. Moram biti snažna za nju, jer ako se ja slomim.."

-"Ako se ti slomiš, ništa. Haley, dušo i ti si samo ljudsko biće. Ne trebaš osjećati toliku odgovornost i dužnost. To što si joj najbolja prijateljica ne znači da ne smiješ pokazati svoje emocije. Zapamti, emocije su ono što nas čini ljudima."

-"Ali imam odgovornost i dužnost kao njena najbolja prijateljica da budem uz nju. Upravo zbog toga moram biti snažna. I za sebe i za nju." Prošaptavši zadnju rečenicu, duboko je udahnula, okrećući se prema prozoru.

-"Jedina osoba za koju moraš biti snažna si ti sama. Ne činiš joj nikakvu uslugu niti joj pomažeš time što se praviš da je sve u redu i što ne razgovaraš otvoreno s njom." Približivši joj se, stavio je ruku na njeno rame, povlačeći je u zagrljaj.

-"Ne mogu tata, ne mogu. Bojim se da ako budem razgovarala otvoreno s njom o svemu, da će onda sve postati stvarno." Zagrlivši ga, zarila je glavu u njegova prsa, zatvorivši oči.

-"O dušo moja. To je već stvarno i moraš se pomiriti s tim da ne postoji ništa što će to promijeniti. Odugovlačenje će te dovesti do žaljenja. Nemoj dopustiti da te strah spriječi da kažeš i napraviš sve što želiš, dok još imaš vremena." Prolazeći rukom kroz njenu kosu, utisnuo je poljubac na njeno tjeme.

-"Nisam spremna za rastanak, ne još. Ne mogu je tek tako pustiti. Ne nakon svega što smo prošle, ne bez borbe." Vrela suza je kapnula iz njenog oka i osjetila je neku vrstu olakšanja sada kada je rekla te riječi na glas.

-"Onda se bori, ali zapamti: borba vrijedi samo ako obje strane žele isto."

-"A ako ne žele?" Podignuvši glavu sa njegovih prsa, pogledala je u njega.

Rukom je prešao preko njenog obraza, promatrajući njeno lice.

-"Draga moja, slatka moja Haley. Oduvijek si bila ovakva, čak i kao mala si pokazivala veliku borbenost i želju za pobjedom, no ne možeš uvijek pobijediti. Ponekad moraš i izgubiti, no to je u redu, dok god znaš da si dala sve od sebe. Dok god daješ sve od sebe i poraz će nekada biti pobjeda." Nagnuvši se prema njoj, poljubio ju je u čelo.