Roller Coaster (Book 2) Finished

11. Rivers and phone calls

Njena glava je bila naslonjena na prozorsko staklo, dok su njene oči promatrale krajolik. Prsti njene lijeve ruke su bili isprepleteni sa Niallovima. Njene usne su se lagano pomicale dok je pjevušila uz pjesmu na radiju. Smeđa kosa je bila pokupljena u dvije neuredne pletenice koje su padale preko njenih ramena. Nije znala kamo idu jer su Lucy i Jim bili veoma tajanstveni i samo su se pogledavali i smješkali. Pokušala je odgonetnuti gdje su i kamo idu, ali nije uspjela. Jedino što je znala je bilo da su izašli iz Manchestera te da su prošli autoput. Znala je da nije napisala seminar i da je propustila današnja predavanja, no po prvi puta u nekoliko tjedana je nije bilo briga. Bila je sa prijateljima i s njim i to joj je bilo dovoljno. Ipak, malo zabave s vremena na vrijeme nije ubilo nikoga.

-"Jesi dobro?" Nježno je stisnuo njenu ruku, promatrajući njeno lice.

-"Jesam, zamislila sam se." Nasmiješila se pogledavši u njega.

-"Često to radiš u zadnje vrijeme." Lagano se nasmiješio, približivši svoju glavu njenoj.

-"Znam. Jednostavno, kao da mi mozak jednostavno ne može prestat radit. No, ovaj puta nisam razmišljala o faksu, što je dobar znak." Nasmiješila se, prstima prošavši kroz njegovu kosu.

Nekoliko trenutaka ju je gledao dok su se njegove usne razvukle u vragolasti osmijeh.

-"Što je smiješno?" Podignula je obrve, susprežući osmijeh.

Odmahnuo je glavom, približivši joj se još više. Palcem je lagano prešao preko njenog obraza, prije nego je zarobio njene usne svojima.

-"Hej! Rekli smo da nema ljubakanja." Lucy se smijala, okrenuvši glavu prema njima.

Prekinuvši poljubac, oboje su se nasmijali. Okrenuvši se glavu prema njoj, Niall ju je gledao nekoliko trenutaka prije nego joj se izbeljio.

-"Veoma zrelo Niall." Nasmijala se, mahnuvši glavom.

-"Jim, hoćeš nam napokon reći gdje idemo?" Haley se nasmiješila, gledajući prema Jimu koji je bio skoncentriran na vožnju.

-"Polako Haley. Strpljenje je vrlina." Nasmiješio se, prelazeći u drugu traku.

Uzdahnuvši, pogledala je prema Niallu koji je nekome pisao poruku. Naslonivši svoju glavu na njegovo rame, zatvorila je oči upijajući njegov miris.

-"Haley, otkad si se pretvorila u psa?" Podignuvši pogled sa mobitela, nasmijao se gledajući je.

-"Molim?" Naglo je otvorila oči gledajući ga zbunjeno.

-"Slatko je zapravo. Način na koji me šnjofaš." Nasmijao se.

-"Oprosti, ja tebe ne šnjofam, ja udišem tvoj miris." Nasmiješila se gledajući ga.

-"Paradajz, rajčica ista stvar." Odmahnuo je glavom, nastavivši pisati.

Njene oči su se raširile  u nevjerici dok ga je gledala. Uzdahnuvši, ponovno je naslonila glavu na prozor. Krajolik se promijenio. Okruživala su ih velika zelena polja, koja su odisala mirom. Pritisnuvši tipku, otvorila je prozor, a topli ljetni zrak ju je udario u lice. Nasmiješila se, gurnuvši ruku kroz prozor, dopuštajući zraku da se igra sa njenim prstima. Oduvijek je to voljela raditi. Kada je bila manja, uvijek bi gurnula ruku kroz prozor. Voljela je otpor koji joj je zrak pružao. Smatrala je da je to najbliže osjećaju kojega ptice imaju kada lete. Kada rašire krila i dopuštaju zraku da ih ponese na svojim strujama. Duboko je udahnula svježi zrak, zatvarajući oči.

-"Još malo i ovdje smo!" Začula je Lucy uzbuđen glas, no nije otvorila oči.

-"Gdje to točno?" Njegov irski naglasak je ispunio njene uši, te nije morala otvoriti oči da zna da se smješka.