Roller Coaster (Book 2) Finished

25. Breakfasts and Hospital beds

Otvorivši oči, nekoliko puta je trepnula prilagođavajući ih na svjetlo. Duboko udahnuvši, pogledom je prešla po bijelim zidovima. Sa njene desne strane se nalazio veliki prozor kroz koji su ulazile sunčeve zrake. U kutu pored prozora se nalazio stol sa dvije stolice. Na zidu ispred nje su se nalazila bijela vrata, za koja nije znala gdje vode. Na njenoj lijevoj strani se nalazio ostakljen zid  te vrata.

Spustivši pogled prema krevetu, ugledala je plavu bolničku haljinu na sebi te iglu u lijevoj ruci koja je bila spojena na infuziju. Pogled je usmjerila prema infuziji, gledajući u kapljice koje su polako kapale.

Začuvši otvaranje vrata, naglo je okrenula glavu prema njima, a oštra bol u glavi ju je natjerala da zatvori oči.

-"Budna si."

Otvorivši oči, ugledala je Lucyino nasmiješeno lice iznad sebe.

-"Jesam." Njen glas je bio promukao.

-"Kako se osjećaš?" Sjevši na krevet pored nje, rukom je obuhvatila njenu.

-"Kao da me pregazio vlak. Imam osjećaj  da mi je glava  veličine bundeve i užasno boli kada je naglo pomaknem." Promatrajući njeno lice, jezikom je prešla preko usana.

-"Sjećaš li se što se dogodilo?" Podignuvši obrvu, promatrala ju je.

-"Zadnje čega se sjećam je mrak. Što se dogodilo?" Podignuvši obrvu, gledala ju je znatiželjno.

-"Pala si i udarila glavom u pločice. Imaš potres mozga." Spustivši  pogled prema njenoj ruci, Lucy je uzdahnula.

-"To bi objasnilo glavu poput bundeve." Lagano se nasmiješila.

-"Treba li ti nešto?" Pogledavši u nju, lagano se nasmiješila.

-"Vode, molim te. Usta su mi užasno suha."

….

Sjedeći na krevetu, gledao je u mobitel koji se nalazio na noćnom ormariću. Nije znao da li da se veseli što nema poruke od Lucy ili da se zabrine. Duboko uzdahnuvši, prošao je rukom kroz kosu, prije nego se polako ustao.

-"Ja sam gjadna." Začuvši maleni glasić, okrenuo se.

-"Ja sam mislio da spavaš." Nasmiješio se, sjevši ponovno na krevet pored nje.

Odmahnuvši glavom, nasmiješila se, skočivši na njega. Omotavši svoje male ruke oko njegovog vrata, nasmiješeno ga je gledala prije nego ga je poljubila u obraz.

-"Idemo se spremiti pa ćemo doručkovati, može?" Dotaknuvši prstom vrh njenog nosa, nasmijao se.

-"Može." Odmaknuvši se od njega, počela je skakati po krevetu.

Odmahnuvši glavom, nasmijao se, ustajući se sa kreveta. Prišavši Haleyinom radnom stolu, uzeo je Alexinu torbu sa stolice, vraćajući se prema krevetu.

-"Lexi, dođi mi pomoći. Što ćeš nositi danas?" Otvorivši torbu iz nje je izvadio šarene tajice, žutu majicu sa cvijetom, ljubičaste traperice te bijelu majicu sa medvjedom te na kraju, bijele hulahupke i žutu haljinicu.

-"Ovo." Pokazavši prstom na haljinicu, nasmijala se, sjedajući na rub kreveta.

-"U redu." Nasmijao se, vraćajući ostatak robe u torbu.

-"Idemo se presvući." Podignuvši je, skinuo je ružičastu pidžamu s nje.

…

 Čekajući da doktor i Haleyina mama izađu iz njene sobe, Lucy je sjela na bijelu stolicu, naslonivši glavu na zid gledajući u bijeli strop iznad sebe. Roseine riječi su još uvijek odzvanjale u njenim ušima. „ Osteosarkom je jedan od oblika raka kostiju.“  Cijelu noć je prosjedila u Haleyinoj sobi, promatrajući monitor na kojem su se bilježili njeni otkucaji srca. Njen mozak je stvarao sve moguće scenarije i ni jedan nijedan nije završio dobro. Duboko uzdahnuvši, rukama je protrljala lice. Imala je toliko pitanja, a tako malo odgovora. Nije bila sigurna u ništa, osim u jednu stvar. Haley nije smjela saznati ništa. Znala je da će to biti gotovo nemoguće, no isto tako je znala da ne želi da prolazi kroz to.