Roller Coaster (Book 2) Finished

46. Warriors, Princesses and Acceptance

Okrenuvši se na lijevu stranu, rukom je uzela mobitel sa noćnog ormarića gaseći alarm. Vrativši se u prvobitan položaj, ruke je stavila iza glave, otvorivši oči. Nekoliko trenutaka je gledala u bijeli strop, prije nego je glasno uzdahnula, odmaknuvši crveni pokrivač sa svoga tijela.

Njena bosa stopala su dotaknula hladan parket te se lagano protegnula. Približivši se ogledalu, nekoliko trenutaka je promatrala svoj odraz u njemu, prije nego je svoju pažnju prebacila na sliku koja je bila zataknuta za njega. Drhtavim prstima ju je uzela i kutovi njenih usana su se iskrivili u jedva primjetan osmijeh. Njene misli su je vratile u trenutak kada je slika uslikana.

-"Hajde Haley, zakasnit ćemo!" Lucyin glas je orio stanom dok je ona nervozno stajala pored vrata sa crnom torbicom u rukama, nervozno pogledavajući na sat.
-"Idem, idem!" Povikavši, bacila je zadnji pogled na svoj odraz te izašla iz sobe.
Hodajući prema dnevnom boravku, lagano je popravljala dugačku haljinu koja je krasila njeno tijelo.
-"Što si toliko dugo.." Zastavši usred rečenice, Lucy je raširila svoje krupne smeđe oči gledajući je sa divljenjem.
-"Znala sam da sam pretjerala. Pretjerala sam zar ne?" Uhvativši Lucyin pogled, Haley je pogledala u haljinu koja je dodirivala pod, a zatim u svoju prijateljicu.
-"Izgledaš..jednostavno prekrasno." Lucy se nasmijala približivši joj se.
-"Hvala ti. Nadam se samo da nisam pretjerala." Zagrizavši usnu, promatrala je Lucy u njenom kostimu.
-"Niall će se onesvijestiti kad te bude vidio." Nasmijavši se, lagano je je uhvatila Haleyinu ruku u svoju, stisnuvši je.
-"Izgledaš bolje nego prava princeza ratnica." Haley se nasmijala promatrajući Lucyin kostim.
-"Nemoj pretjerivati." Odmahnuvši glavom, Lucy je krenula prema vratima, lagano se smijući.
-"Nikada nisi znala prihvatiti kompliment. Ne znam zašto se uopće trudim." Odmahnuvši glavom, Haley je uzela crni kaput sa vješalice te ga obukla.
-"Zato što me voliš." Zaključavši vrata, Lucy se okrenula prema njoj, držeći mobitel u ruci.
-" I mislim da ova ljubav koju imamo jedna prema drugoj i ovi fenomenalni kostimi zaslužuju biti objavljeni tako da ih cijeli svijet vidi."
Stavši ppred Haley, naslonila je svoju glavu na njenu te ih je uslikala.
-"TAko, sada ćemo zauvijek ostati zapamćene kao najbolja i najneustrašivija Ksena- princeza ratnica i najljepša Pepeljuga koju je ovaj svijet vidio." Kratko pogledavši u Haley, nasmijala se te objavila sliku.
-"Hajmo neustrašiva, prije nego zakasnimo." Uhvativši je za ruku, Haley se nasmijala povukavši je za sobom.

Prelazeći prstom preko slike i njihovih nasmijanih lica, nije mogla vjerovati da je prošla godina dana otkako je ta slika uslikana. Tada se doista činilo kao da su imale cijeli svijet na dlanu. Doista je bilo čudesno koliko brzo su se stvari mogle promijeniti. U jrdnom trenu si spreman osvojiti cijeli svijet i neustrašiv si a u drugome se cijeli svijet oko tebe ruši i tvoji strahovi izlaze na vidjelo.

Odmahnuvši glavom, vratila je sliku na ogledalo te se okrenula ptomatrajući zidove sobe koja nije bila njena. Zidove koji su bili prepuni uspomena, smijeha, nadr, optimizma. Zidovi koji su odisali Lucyinim sveprisutnim duhom i vedrinom.

Nije bila sigurna u kojem je trenutku počela provoditi većinu svog vremena u sobi svoje najbolje projateljice. Kada su Niall i Alex otišli, stan je od veselog i punog života postap prazan i tih. Na početku je ušla samo po knjigu, a zatim je počela provoditi sve više i više vremena tamo. Nije se sjećala trenutka kada je prvi puta zaspala u njenom.krevetu koji je mirisao pp njenom najdražem parfemu, no sjećala se osjećaja koji je imala. Sigurnost, nada, utjeha.

Melodija mobitela ju je prenula iz misli te se bacila na krevet i prihvatila poziv ni ne gledajući tko zove.

-"Molim?"

-"Haley Scott?" Pomalo.promukao nepoznati ženski glas ju je upitao.

-"Ja sam, izvolite?" Skupivši obrve, sjela je na rub kreveta, grickajući nokat na palcu lijeve ruke. Navika koju je nesvjesno tokom godina pokupila od Nialla.