Roller Coaster (Book 2) Finished

83. Broken Hearts

Dugačka zlatna halja je skrivala crnu haljinicu koju je nosila ispod. Zlatna kapa na njenoj glavi je zaklanjala Sunce koje je napadalo njene oči, čineći teškim vidjeti išta. To je bilo to. Danas je bio zadnji dan njenog fakultetskog života. Danas je bio njen zadnji dan kao studenta. Danas je trebao biti jedan od najsretnijih dana u njenom životu. Trebao biti, no nije. Odmahnuvši glavom, duboko je udahnula. Današnji dan nije onakav kakvim ga je zamišljala, no opet, u zadnje vrijeme ništa nije onako kako je zamišljala da će biti. I to je bio život. Stvari rijetko ispadnu onako kako se nadamo i planovi koje pravimo se promijene u trenutku.

Osjetivši dodir na svom ramenu, okrenula je glavu i ugledala Amyin osmijeh. "Jedva sam te našla." Nasmijavši se, napola od srca, napola pretvarajući se, progutala je knedlu u grlu. "Tražeći nekoga u ovoj gužvi zlatne boje je kao traženje igle u plastu sijena." Odmahnuvši glavom, njen pogled je prešao preko gomile studenata koja ju je okruživala. "Kad smo kod igle u plastu sijena, jesi li vidjela Chrisa?" Zagrizavši usnu, pogled je skrenula ka Amy. "Nisam, no sigurno će nas pronaći. Nećemo ga se tako lako riješiti." Nasmijavši se, pogledala je u Amy. "Jesi dobro?" Amyino pitanje ju je uhvatilo nespremnu i na trenutak je zastala, držeći dah. "Nisam sigurna. Svi osjećaji su pomiješani trenutno i iskreno ne znam kako se osjećam i ne znam kako bih se trebala osjećati." Kimnuvši glavom, Amy je čvrsto stisnula njenu ruku kao znak podrške i razumijevanja. "Jesi pripremila govor?" Duboko uzdahnuvši, Haley je obuzela panika. "Prema izrazu na tvome licu, rekla bih da ne?" Napravivši nekoliko korak naprijed nazad, pogledala je u nju. "Uza sve što se dogodilo zadnjih par dana, potpuno sam zaboravila na govor. Sranje, upravo ću se osramotiti pred svima." Približivši joj se, Amy je stavila svoje ruke na njene. "Duboko diši. Samo polako i smireno. Najbolji govori su oni koje izmisliš na licu mjesta. Oni koji dolaze iz srca. Samo reci što misliš i osjećaš i sve će biti u redu." Kimnuvši glavom, krajičkom oka je ugledala poznatu figuru kako se probija kroz gužvu. "Haley, Amy!" Okrenuvši se, Amy se nasmijala Chrisu koji je trčao prema njima. "Mislile smo da si se izgubio." Amy ga je lagano gurnula laktom. "I jesam. Moramo krenuti." Kimnuvši glavom, Haley je nervozno protrljala dlanove, duboko dišući. "Scott?" Okrenuvši se prema njoj, Haley je pogledala u njega. "Hmm?" "Nemoj dobiti napadaj panike, molim te." Udarivši ga rukom, nasmijala se.

...

Sjedeći na stolici, gledala je u sva poznata lica koja su je okruživala. Mnogo njih je znala sa predavanja, neki su bili samo znanci, neki prolaznici, a u nekima je našla prijatelje i utočište do kraja života. Pogledavši u Amy, Chrisa i Davida, lagano se nasmijala a zatim je začula svoje ime i prezime a nakon toga i glasan pljesak. "Haley Scott!" Ustavši se, nasmijala se prolazivši pored Chrisa koji ju je lagano udario, namignuvši joj. Popevši se na veliku pozornicu, slušala je pljesak i fićukanje. Pogledavši prema dijelu gdje su njeni prijatelji sjedili, primjetila je prazno mjesto. Mjesto koje je pripadalo Lucy. Trepnuvši nekoliko puta, pogled je skrenula prema dijelu gdje su sjedili prijatelji i rodbina. Ugledala je Alex koja je sjedila na ramenima njihovog tate, mašući joj. Mahnuvši joj nasmijala se. Preuzevši diplomu od ravnatelja, zahvalila se te sjela iza njega na stolicu, čekajući da prozivka svih studenata završi. Sjedeći tamo, držeći diplomu u ruci, njen pogled je lutao po ljudima ispred nje. Prazno mjesto među studentima koje je pripadalo Lucy te prazno mjesto pored njenih koje je pripadalo Niallu. Trepnuvši nekoliko puta, pokušala je zaustaviti rijeku suza koja se krila iza njenih očiju. Nije očekivala da će vidjeti Nialla, iako se dio nje nadao da će ipak doći. Dio nje koji ga je trenutno trebao. Da joj da snagu, utjehu i da je uvjeri da će sve biti u redu.

Duboko udahnuvši, pogledala je prema svojima koji su je pažljivo promatrali sa ponosom u očima i osmjesima na usnama. Alexine oči su bile pune divljenja, radoznalosti i čuda. Lagan osmijeh se proširio njenim licem, dok su njene oči našla Chrisa i Amy te Davida. Krajičkom oka je ugledala Jima koji je stajao pored drveta, iza studenata, promatrajući cijeli događaj. Bio je predaleko da bi vidio olakšanje i zahvalnost na njenom licu, no znala je da zna.