57. Here Comes Goodbye

197 21 13
                                    


Otvorivši velika drvena vrata wellnes centra u Londonu u kojem su se trenutno nalazili, Lucy se nasmijala promatrajući cvijeće u hodniku te dvije upaljene svijeće na okruglom stolu koji se nalazio u dnevnom boravku ogromnog apartmana.

"Oni nisu normalni." Spustivši torbe na pod, Jim je stao iza nje, obgrlivši je. "Žele samo najbolje za tebe. Godit će ti malo opuštanja i masaže." Utisnuvši poljubac na njen vrat, zatvorio je oči, udišući miris njenog parfema.

"To svakako. Sviđa mi se cvijeće" Nasmiješila se, ispreplevši svoje prste za njegovima, promatrajući u dvije burme od bijelog zlata na njihovim prstima. "Meni se sviđa to što si sada i službeno moja." Okrenuvši je prema sebi, ruke je ovio oko njenog struka, dok su njene našle svoj put oko njegovog vrata. "Znaš, nešto si zaboravio." Zagrizavši usnu, promatrala ga je. "Što?" Podignuvši obrvu, zbunjeno ju je promatrao. Nagnuvši se prema njemu, utisnula je poljubac na njegov obraz. "Nisi me prenio preko praga." Šapnuvši mu na uho, nasmiješila se, nagnuvši čelo na njegovo rame, smijući se.

Nije stigla ni reagirati kada je stavio jednu svoju ruku pod njena koljena, dok je drugu stavio ispod njeni leđa, podižući je u svoje naručje. Pogledavši u nju sa osmijehom na licu, utisnuo je poljubac na njen nos na što se nasmijala prije nego je izašao iz sobe te ponovno ušao.

"Ti stvarno nisi normalan." Nasmijala se, čvrsto ovivši svoje ruke oko njegovog vrata.

"Zato me i voliš." Kratko je pogledao u nju, hodajući prema velikom kauču pored velikog prozora kroz kojeg je mogla vidjeti sivi London i pahulje snijega koje su lepršale gradom.

Spustivši je na kauč, legao je pored nje, igrajući se sa njenim prstima.

"Hvala ti na svemu." Zagrizavši usnu, pogledala je u njega.

"Nema na čemu. Zaslužuješ i puno više nego što si dobila."

"Dobila sam upravo ono što sam oduvijek željela. Sve zahvaljujući tebi." Nasmiješila se, nagnuvši se prema njemu te ga lagano poljubivši.

Začuvši kucanje na vratima, Lucy se odmaknula, te pročistivši grlo pogledala prema njima. "Slobodno."

Nakon nekoliko trenutaka, Roseino lice se pojavilo na vratima. "Oprostite ako smetam, samo sam htjela vidjeti treba li ti nešto Lucy?" Podignuvši obrvu promatrala ju je.

"Ne treba, hvala ti Rose."

"Jesi sigurna? Ne treba ti nikakav lijek ništa te ne boli i osjećaš se dobro? Dan je bio dugačak i naporan."

"Sigurna sam. Odi se odmoriti. Zvat ćemo te ako te budemo trebali, ne brini se." Pogledavši u njene i Jimove spojene ruke, nasmiješila se usmjerivši pogled prema Rose.

"U redu. Ako bilo što budete trebali, ja sam odmah do vas."

"Hvala ti Rose. Na svemu."

"Nema na čemu, hvala tebi." Nasmiješivši se, Rose je kimnula glavom. "Laku noć." Zatvorivši vrata, Lucy je naslonila glavu na Jimovo rame, zatvarajući oči.

"Lucy?" Nagnuvši svoju glavu na njenu, prstima je prelazio preko burme na njenom kažiprstu.

"Hm?"

"Jesi sigurna da si dobro?"

"Jim, odlično sam. Nemoj kvariti trenutak." Nasmijavši se, otvorila je oči te podignuvši glavu sa njegovog ramena promatrala njegovo zabrinuto lice.

"Što želiš raditi?" Palcem je nježno prošao po njenom obrazu promatrajući njeno lice. Nešto na njemu je bilo drugačije no nije mogao odgonetnuti što.

Roller Coaster (Book 2) FinishedWhere stories live. Discover now