Roller Coaster (Book 2) Finished

22. Dresses and Geniuses

Stavivši ruke na bokove, gledala je u svoj odraz u ogledalu. Crne tajice su isticale njene noge, a Niallova bijela Ramones majica joj je padala malo preko bokova. Nikada se nije pretjerano opterećivala svojim izgledom, ali bilo je stvari na njoj koje su joj smetale. Usmjerivši pogled na trbuščić koji se nazirao ispod majice, skupila je obrve u nezadovoljstvu, sjetivši se razgovora kojeg su ona i Niall jednom vodili.

 -"Haley, ponašaš se ludo. Nisi debela." Preokrenuvši očima, ustao se sa kreveta, prišavši joj s leđa.

-"Pogledaj mi trbuh, noge, bokove. Kako možeš vidjeti to,a reći da nisam debela?" Podignuvši obrvu, gledala je u njegovo lice u ogledalu.

-"Zato što sam vidio debele ljude, a ti definitivno nisi jedna od njih. Tvoji bokovi su prirodno široki, a ne debeli. Tvoje noge nisu debele već su ti bedra jača što je normalno s obzirom na ples. To nije debljina, to je učvršćenost. A što se tiče ovoga." Lagano se nasmiješio, stavivši ruke na njen trbuh. –"Tu će jednoga dana rasti maleni nogometaš ili balerina." Pogledavši u nju, lagano je poljubio njeno rame.

Raširivši oči, gledala ga je začuđeno i zbunjeno.

-"Maleni nogometaš ili balerina?" Podignuvši obrvu, okrenula je glavu prema njemu.

-"Da. I imat će tvoj nos, moje oči, tvoje usne i pomalo osobnosti od nas oboje. Bit će najpametnije, najbolje i najljepše dijete na cijelom svijetu." Nasmiješio se,okrenuvši je prema sebi.

-"Što ako bude imalo sve tvoje? Bilo bi lijepo vidjeti tvoje oči na njemu ili njoj." Nasmiješila se, rukom lagano prošavši kroz njegovu kosu.

-"Nemoguće. Imat će maleni nosić poput tebe." Kažiprstom je lagano dodirnuo vrh njenog nosa. "I tvoje prelijepe usne." Nagnuvši glavu prema njoj, ostavio je nježan poljubac na njenim usnama.

Nasmijala se, spustivši pogled prema trbuhu. Rukom je lagano prešla preko njega, prije nego je odmahnula  glavom. Lagala bi kada bi rekla da joj pomisao o djetetu nikada nije prošla glavom. Nekoliko puta se uhvatila kako zamišlja njihovo dijete koje bi bilo identična preslika njega, iako je znala da stvari ne funkcioniraju tako. No, to je nije sprječavalo.  Još jedne plave oči poput njegovih,  još jedna brada sa rupicom u sredini, još  jedan njegov nos poput njegovog, još jedne usne poput njegovih, još jedan osmijeh koji bi baš poput njegovog obasjavao cijelu prostoriju, još jedna osobnost poput njegove. Još jedan on.

No, bili su premladi i prezaposleni za nešto što bi im potpuno okrenulo život naglavce poput djeteta.

Duboko uzdahnuvši, okrenula se prema krevetu na kojem su bile raširene sve haljine koje je posjedovala. Napravivši nekoliko koraka prema njemu, njene oči su prelazile preko boja, uzoraka i krojeva.

-"Haley, hoćeš popiti kavu?" Naslonivši se na vrata od njene sobe, Lucy ju je gledala sa osmijehom na licu.

-"Hoću, ali trebam tvoju pomoć." Okrenuvši glavu prema njoj, nasmiješila se.

-"Ne opet." Preokrenuvši očima, lagano se nasmiješila, ulazeći u sobu.

-"Kako misliš ne opet?" Podignuvši obrvu, gledala ju je zbunjeno.

-"Pa, kad god se približi nešto važno ili se ti i Niall dogovorite da negdje idete ti izvadiš sve i jednu haljinu koju posjeduješ, tražiš moju pomoć i na kraju uvijek odeš i kupiš novu." Nasmijala se gledajući je.

-"Kako god, samo mi pomozi." Slegnuvši ramenima, gledala ju je.

-"U redu." Kimnuvši glavom, približila se krevetu, gledajući u haljine. –"Jesi spremna za veliku večer?" Podignuvši tamnoplavu haljinu, pogledala je prema njoj.