Roller Coaster (Book 2) Finished

10. Thoughts and laughs

Prekriživši noge, sjedila je na sredini kreveta u rukama držeći knjigu tamnih tvrdih korica. Njena kosa je bila pokupljena u neuredni rep, a njene smeđe oči su prelazile po riječima na bijeloj stranici.

Julija.“ Idi ti-ja ne idem.-

Što vidim? Staklo- al ga ne pušta iz ruke –

Ha, otrovom je dokrajčio muke!

O tvrdice, zar sve si popio –

Ni kapi nisi drugarske mi htio

Prepustiti,  da pođem za tobom?

Poljubit ću ti usnice, jer možda

Još osta nešto na njima,

Da umremo od istog napitka.“ (Poljubi ga)

Gle, još su tople tvoje usnice.

Prvi stražar. (Napolju) „Gdje, momče? Vodi!“

Julija.  „Buka! Brzo dakle!

U dobri čas te imam, bodežu! (Pograbi Romeov bodež)

Tu, tu su tvoje korice! (Probode se)

Tu rđaj

I smrt mi zadaj! „( Padne na Romeovo tijelo i umre)

Duboko uzdahnuvši, zatvorila je knjigu, bacajući je na kraj kreveta, no ona se otkotrljala te pala na pod. Preokrenuvši očima, frustrirano se ustala sa kreveta. Protegnuvši se, sagnula se te podignula knjigu, ponovno je bacajući na krevet.  Nekoliko trenutaka je gledala u nju, prije nego je njen pogled pao na sat, na rubu noćnog ormarića. Njegove krupne, plave brojke su pokazivale 10:30.

Skupivši obrve, okrenula se na peti te izašla iz sobe.

Ušavši u hodnik, lagano se nagnula te pogledala prema dnevnom koji je još uvijek bio prazan, baš kao i prije nekoliko sati kada se ustala. Tišina je obavila cijeli stan. Pogledavši prema zatvorenim vratima Haleyine sobe, zagrizla je usnicu. Od sinoćnje rasprave, više ih nije čula, a ni vidjela. Hodajući na prstima, približila se vratima njene sobe. Nagnuvši uho na vrata, pokušala je čuti bilo kakav zvuk, no sve što je čula je bio zvuk njenog disanja i otkucaje srca. Lagano stavivši ruku na zlatnu kvaku, polako je otvorila vrata. Provirivši glavu unutra, njen pogled je pao na krevet, na dva uspavana lika. Haley je ležala na lijevom boku, a Niall je ležao iza nje sa rukom oko njenog struka. Njene usne su se razvukle u osmijeh dok ih je promatrala kako mirno spavaju. Njenom mozgu je trebalo nekoliko trenutaka da procesira činjenicu da je ovo prvi put u nekoliko tjedana da je vidjela Haley da spokojno spava. Većinu vremena je bila budna ranom zorom. Čitala bi brojne skripte, podvlačila važne informacije markerima, učila, pisala neki od seminara i tako do kasno u noć. Iz stana bi izlazila na predavanja i plesne probe. Većinu vremena je provodila u sobi, za laptopom ili na krevetu koji je služio za učenje umjesto za spavanje. Pred njenim očima se stvorila slika koju je zatekla jedno jutro kada je ušla u njenu sobu. Spavala je na sredini kreveta okružena brojnim papirima, markerima, skriptama. Ovo je bila lijepa promjena, a za to je bio zaslužan nitko drugi nego Niall. On je bio njena osoba. Vjerojatno i jedina osoba koju bi je mogla natjerati da jede, da spava, da uzme odmor. Pokušala je nekoliko puta, ali nije uspjela. Svaki pokušaj je završavao isto, sa rečenicom koju je toliko puta čula u ovih nekoliko tjedana da ju Haley više nije trebala ni izgovarati. „Lucy, moram dati sve od sebe ako želim biti najbolja. Sve ima svoju cijenu. Ovo je cijena koju moram platiti, ako želim biti uspješna u ovome.“  Voljela je to kod nje. Bila je odlučna, kada bi nešto odlučila, to je bilo tako i nije bilo načina da je se odgovori. No, njena odlučnost bi pala u vodu svaki puta kada je Niall bio pored nje. Nije znala ni kako ni zašto je baš sinoć došao, ni oko čega su imali raspravu, ali bilo joj je drago da je došao. Nasmiješivši se još jednom, lagano je zatvorila vrata, odlazeći u dnevni.