Roller Coaster (Book 2) Finished

37. Tears, Leavings and Memories ( part 2 )

Nagnuvši se na pult, gledala je u oblačno nebo koje se nadvilo nad Manchester. Hladan vjetar je dopirao kroz poluotvoren prozor, ispunjavajući stan hladnoćom, no Lucy je nije ni osjetila. Godila joj je hladnoća, išla je ruku pod ruku sa njenom samoćom. Pokušala je nazvati Haley bezbroj puta,no svaki puta bi dobila istu poruku. „Ovdje Haley. Trenutno se ne mogu javiti. Ostavite poruku nakon što čujete ovaj zvuk..“ 

Začuvši tiho mijaukanje, spustila je pogled ugledavši Laley koja se omotala oko njene noge. Sagnuvši se, podignula ju je, prinoseći je grudima.

-"Otišla je Laley. Izgubila sam je i iskreno, ne mogu je kriviti. Nije njena krivnja, nego moja. Pogriješila sam, no, stvarno sam je željela zaštiti od svega ovoga."

Duboko udahnuvši, zatvorila je oči, naslonivši glavu na njenu mekanu dlaku.

Začuvši zvono na vratima, naglo je otvorila oči te sa Laley u rukama krenula prema vratima. Otvorivši ih, ugledala je poznatu smeđu kosu podignutu sa gelom. Crna kožna jakna ga je štitila od hladnog vjetra, a njegove plave oči su gledale u nju.

-"Chris?" Podignuvši obrvu, gledala ga je začuđeno.

-"Lucy,hoćeš me pustiti unutra?" Pogledavši u nju, a zatim u stan lagano se nasmiješio.

-"Naravno, oprosti. Nije li Haley kod tebe?" Zatvorivši vrata za njim, okrenula se gledajući ga.

-"Haley? Ne. Zašto bi bila kod mene? Mislio sam da je kod kuće pošto nije bila na predavanju,a imam važne vijesti za nju a ne mogu je dobiti na mobitel." Sjevši na kauč, gledao je u nju.

-"Zato što je Haley sinoć otišla. Mislila sam da je kod tebe." Skupivši obrve, spustila je Laley prije nego je sjela pored njega na kauč.

-"Kako misliš otišla je? Kamo je otišla?" Podignuvši obrvu, gledao ju je začuđeno.

-"Ne znam, da znam ne  bih te pitala jel kod tebe, zar ne?" Preokrenuvši očima, odmahnula je glavom, naslanjajući se na naslon.

-"Netko se ustao na krivu nogu. Što  se dogodilo?" Skinuvši jaknu, prebacio ju je preko naslona, okrećući se prema Lucy.

-"Ništa.." Igrajući se sa prstima, Lucy je gledala u pod.

-"Ništa? Haley se ne bi pokupila pred kraj semestra i otišla samo tako. Reci mi što se dogodilo jer ovo nije tipično ponašanje za nju."

Znala je da više nema izvlačenja i laganja. Dahnuvši nekoliko puta duboko, pročistila je grlo, okrenuvši glavu prema njemu.

-"Haley je slučajno saznala da umirem."

Nekoliko minuta je gledao u nju. Sva boja iz njegovog lica je nestala, a njegove oči su bile širom otvorene dok ju je promatrao u nevjerici i šoku.

-"Čekaj šta? Kako je mogla slučajno saznati? Kako misliš umireš? Koji kurac?" Ustavši se, nervozno je počeo hodati po dnevnom boravku, rukama prolazeći kroz kosu s vremena na vrijeme.

-"Imam osteosarkom. Jedan od oblika raka kostiju koji se počeo širiti i imam još 3 mjeseca najviše. Nisam planirala reći Haley jer je nisam željela povrijediti, no sinoć je zaspala, barem sam mislila da spava. I počela sam pričati i jednostavno je izletjelo iz mene i ispostavilo se da nije spavala." Zarivši lice u dlanove, zatvorila je oči dok su sinoćnje slike Haleyinog lica preplavile njen um.

-"Lucy..žao mi je. Zašto nisi ništa rekla?" Sjevši pored nje, ovio je ruku oko njenog ramena, privlačeći je k sebi.

-"Jer sam kukavica i jer ne želim da me itko žali i bude čudan u mojoj blizini." Ovivši svoje ruke oko njegovog struka, glavu je zarila u njegovo rame.