Roller Coaster (Book 2) Finished

68. Strong

Okrenuvši se na desnu stranu, rukom je potražila Niallovo tijelo, no nije ga bilo. Naglo otvorivši oči, uspravila se u krevetu, gledajući zbunjeno oko sebe. Nalazila se u svojoj sobi, u svom krevetu, no mjesto pored nje je bilo prazno i hladno, bez ikakvoga traga da je Niall bio ovdje. Duboko je uzdahnula, pokušavajući se sjetiti što se dogodilo sinoć, no sve je bilo mutno i nejasno. Usmjerivši pogled na vrata sobe koja su bila odškrinuta, osluškivala je zvukove, pokušavajući čuti bilo kakav znak da je ovdje, no sve što je čula je bila tišina. Jeziva tišina koja ju je plašila. Maknuvši pokrivač sa svog tijela, lagano se ustala. Uzevši gumicu sa noćnog ormarića, htjela je zavezati kosu, no bol u desnoj šaci ju je spriječila. "Sranje." Procijedivši kroz zube, sjela je na krevet, promatrajući desnu šaku koja je bila lagano natečena i crvena. Mogla je micati prstima što je značilo da nije ništa slomila. Znala je da je to posljedica njenog udarca u zid i znala je da je to samo još jedna laž koju će morati dodati na popis koji se svakim danom sve više i više povećavao. Jedna bezazlena laž za drugom. Prešavši slobodno rukom kroz kosu, ponovno se ustala te tiho krenula van iz sobe. Otvorivši svoja vrata, vidjela je da su Lucyina također odškrinuta. Nekoliko trenutaka je stajala ispred svojih vrata, promatrajući u njena, dok su sjećanja počela navirati poput bujice. Sjetila se razbijanja, rušenja, vikanja. Sjetila se njegovih ruku oko svoga struka i njegovog glasa pored svoga uha. Sjetila se njegovog toplog daha na svojoj koži. "Niall?" Zazvavši, laganim koracima je krenula rema Lucyinoj sobi. Došavši pred vrata, pročistila je grlo. "Niall, jesi unutra?" Lijevom rukom je lagano gurnula vrata,a prizor koji ju je dočekao unutra ju je ostavio u šoku. Lucyina soba je izgledala kao da je uragan Katrina prošao kroz nju. Lucyini parfemi i šminka su se nalazili na podu, slike koje su nekada bile zakačene na ogledalu su ležale na krevetu i podu u sitnim komadićima. Ukrasni jastuci koji su nekada bili uredno složeni na njenom krevetu su bili razbacani po cijeloj sobi. Prekrivši usta lijevom rukom, sjela je na pod gledajući u prizor ispred sebe. Gledajući u nered koji je napravila. "Što sam to napravila?" Prošaptavši, zatvorila je oči duboko dišući. Očekivala je da će se Lucy pojaviti svakog trena sa novom bukvicom i novom lekcijom, no nije je bilo. Nadala se da će Niall ući kroz ulazna vrata i donijeti malo sreće i ljubavi uz tople kroasane, no ni to se nije dogodilo. Ustavši se polako, nakon onoga što se činilo kao čitava vječnost, napravila je nekoliko drhtavih koraka prema njenom krevetu, izbjegavajući komadiće stakla od bočica parfema koji su se razbili. Sjevši na krevet, promatrala je u natpis na komadiću stakla na podu. "Gabriela Sabattini." Razbila je Lucyin najdraži parfem. Zatvorivši oči, pokušala se sabrati, no nije joj uspijevalo. "Oprosti Lucy, ja nisam...ja nisam htjela. Molim te nemoj se ljutiti na mene." Otvorivši oči, gledala je oko sebe, očekujući da će se vratiti, pojaviti ispred nje, no nije. "Super. Pričam sama sa sobom." Odmahnuvši glavom, jezikom je prešla preko usne, prije nego se polako ustala. Okrenuvši se još jednom, ugledala je crveni dnevnik na Lucyinom krevetu. Sagnuvši se, drhtavim prstima ga je uzela, stegnuvši ga čvrsto na svojim prsima prije nego je polako izašla iz sobe, zatvarajući vrata za sobom. "Niall? Molim te reci mi da spavaš na kauču." Ušavši u dnevni boravak, polako je prišla kauču, no nije ga bilo. Sve je bilo točno onako kako je ostavila sinoć. Spustivši dnevnik na stolić, krenula je prema kuhinji. Nije bilo skuhane kave, nije bilo piva u košu za smeće, nigdje nije bilo niti jednog znaka da je Niall bio ovdje. Uzevši čašu iz ormarića, natočila si je vode, gledajući kroz prozor u tamne oblake koji su dolazili, a između koji se nazirao pokoji tračak sunčeve svjetlosti. Uzevši gutljaj vode, sagnula je glavu, gledajući u sivi metal sudopera. "Ludim. Službeno sam počela ludjeti." Stavivši čašu u sudoper, prošla je kroz dnevni, te se uputila ravno u kupaonu. Upalivši tuš, skinula je odjeću sa sebe te je polako ušla u tuš, puštajući toploj vodi da natopi njenu kožu i da je makar na malo natjera da zaboravi.

....

Sjedivši u dnevnom, četkom je prolazila kroz svoju dugu, sada mokru kosu. Njen pogled je lutao sa njenog mobitela, na crveni dnevnik koji se nalazio pored njega. Nije znala što osjeća, ni kako se osjeća. Nije znala ni kada ni kako ni hoće li uopće preživjeti ovu oluju koja se događala u njoj i oko nje, no znala je da mora nestati. Barem na kratko. Znala je da se barem na kratko mora maknuti iz ovoga stana u kojem se nije nalazilo ništa osim bolnih uspomena i svakodnevnih podsjetnika na ono što je nekada bilo, a sada više nije. Morala se maknuti od svih tih sretnih lica na slikama, morala se maknuti od svojih prijatelja koji su krenuli dalje sa svojim životom, a koje je svakim danom povrijeđivala sve više sa svojim ponašanjem. Morala je pobjeći, prije nego potpuno izgubi i ono malo zdravog razuma što joj je ostalo. Spustivši četku na kauč pored sebe, uzela je mobitel u ruke. Otključavši ga, ugledala je nekoliko propuštenih poziva od Chrisa, dva propuštena poziva od mame, tri od Nialla, jedan od Amy, te jedan od Jade. Ignorirajući pozive, ušla je u poruke. Ugledavši poruku od Nialla, otvorila ju je, čitajući riječi napisane na ekranu, osjećajući kako joj se srce lomi na milijun sitnih komadića.