Prologue

3.7K 137 4
                                    

Ostavite usputne komentare !!! ;)

Lupim rukom par puta o drvena vrata te pritisnem zvono. Za par trenutaka vrata se otvore i prelijepa smeđokosa žena je stajala na vratima „Ovaj oprostite" malo tiše kažem te se ona lagano nasmiješi „Izvoli što trebaš dušo?" upitam me sa laganim osmijehom. Teško progutam slinu te napokon progovorim „Da li je Louis kod kuće?" pitam zbunjeno me pogleda. Nisam valjda promašila kuću ? Nisam to je ta adresa „Je !" kaže pomalo zbunjeno. Suzdržim se da uzdahnem od olakšanja „Sada ću ga pozvati" kaže, ali je ja spriječim prije nego li išta kaže „Ne, ne treba" kažem. Zbunjeno me pogleda „Mogu li otići kod njega ?" pitam te ona kimne glavom. Tiho prošapućem hvala kada me ostavi kod bijelih vrata koja su se nalazila u hodniku na katu. To je Louisova soba. Možeš ti to Rose. Kažem sama sebi, te prebacim smeđu torbu na drugo rame i obrišem znojne dlanove o grub materijal traperica. Polako stisnem kvaku i vrata se otvore. Uđem u sobu te prvo što ugledam su Louisova leđa.Stajao je okrenut prema ormaru. Na sebi je imao samo obični bijeli ručnik kojimu je bio omotan oko njegova struka. Okrene se prema meni te zbunjeno pogleda „Koji vrag ti radiš tu?" pita me. Moje oči su pronašle njegove. Kada smo se pogledali osjetila sam one leptiriće u trbuhu „No?" rekao je nestrpljivo. Bio je već dosta naživciran. Teško sam progutala onu knedlu u grlu i napokon progovorila „Louis, mislim da sam" teško uzdahnem „Trudna!"

I kako vam se sviđa početak ? Nadam se da će te nastaviti čitati ...

It was an accident/ l.tOnde histórias criam vida. Descubra agora