Hercegovko? Volin te. [završena]

Godinu dana kasnije

Već smo godinu dana u Zagrebu. Nije toliko strašno kao što sam mislila. Bila sam u četvrtom mjesecu u Mostaru. Ništa se nije promijenilo. Anita i Tadej su napokon zajedno. Uglavnom, sve je po starom.

Danas sam imala posljednji ispit na prvoj godini. Ako ste se zapitali, studiram kineziologiju. To je vjerojatno tatin utjecaj. Iz misli me prekinula zvonjava telefona. "Vozdra." Javim se. "Ah nikad se neću naviknut' na tvoj govor." Kroz smijeh je izustila Kristina. "Ne prdoklači." Čula sam Kikin uzdah i znala sam da je okrenula očima. Nasmijala sam se. "Ok, ok. Na hrvatskom sam." Nisam se mogla prestati smijati. "Jakov i ja dolazimo po tebe za pet minuta. Nemoj da čekamo sedam godina." Preokrenula sam očima. "Man' me se." Kažem i poklopim. Završim sa šminkanjem i spustim se u kuhinju. Uzmem jabuku i torbu, te obučem Conversice.

"Oh-na-na-na-na, do you think about us?
Oh-na-na-na-na, do you think about us?
Oh-na-na-na-na, do you think about us?
I wanna know, I wanna know
Oh-na-na-na-na, do you think about us?
Oh-na-na-na-na, do you think about us?
Oh-na-na-na-na, do you think about us?"

Pjevušila sam dok sam zaključavala kuću. Iza mene se čula truba automobila. Okrenula sam se prema autu. Iz auta je dopirala pjesma Think About Us koju sam upravo pjevala.

"When you dancing in the club
And the nights are getting hard
Do you think about us?
Do you think about us?
When the music gets so loud
And the girls are all around
Do you think about us?
Do you think about us?"

Pridružila sam se Jakovu i Kristini u pjevanju. Jakov je Kristinin brat blizanac, a Kristina je prijateljica koju sam upoznala na kineziologiji. "Ti si takav talent." Rekao je Jakov, a ja sam ga udarila u rame. "Ne zajebavaj." Kažem svjesna činjenice da ne znam pjevati. "Gledaš s nama tekmu večeras?" Jakov je pogledao u retrovizor u kojem sam se naravno ja vidjela. "Ofc." Kažem kratko.

Auto se zaustavio ispred fakulteta, te smo svi troje izašli van. Prebacila sam torbu preko desnog ramena. Mobitel je zazvonio. Pogledam tko zove - Anita. "Nita." Javim se veselo. "Šta mai?" I ona je bila vesela. "Evo stojim pred faksom, ti?" Upitam ju. "Stigla u Zagreb." Ja sam zinula od iznenađenja. "Ne peglaj me, Nita." Kažem ozbiljno. "A majke ti, ne peglam te. U Zagrebu sam. Zvala tvoja majka i rekla da dođemo vamo sad kad ljeto traje." Nasmijem se. Bila sam presretna. "Aj, moram ić'. Vidimo se." Pozdravim ju i poklopim.

Pozdravila sam još neke cure i dečke s kojima sam išla na predavanja. Par minuta prije samog ispita uhvatila me nervoza. Nisam znala kuda bi sa sobom. "Hej, smiri se. Položit ćeš." Duboko sam udahnula."Marina Petrović." Profesorica me prozvala. Bože spasi me. Uđem za profesoricom u učionicu. Profesorica je postavljala pitanja, a ja sam smireno odgovarala. Cijelo vrijeme sam lomila prste od nervoze.

"Odlično odrađeno, Petrović. Položila si ovaj semestar s odličnim." Htjela sam ju zagrliti od sreće, ali sam se zaustavila na vrijeme. Krenula sam izlaziti, kada me njezin glas zaustavio. "Nemoraš se toliko brinuti, izvrsna si. Malo više vjeruj u sebe." Nasmijala sam se, a mojim tijelom je prostrujao čudan osjećaj.

Izašla sam iz učionice u hodnik gdje su me čekali Kristina, Jakov, Ines i Domagoj. "I?" Ines je prva progovorila. "Prošla sam s odličnim." Kažem veselo, a oni mi čestitaju. "Rekao sam ti." Zezao me Jakov. "Idemo proslaviti?" Upitao je Domagoj. "Može." Kažemo Ines, Kiki i ja u isti glas.

Nakon dva sata provedenih s društvom, stigla sam kući. "Kući sam." Viknem čim prođem kroz vrata. Nije bilo odgovora. "Mar?" Darjanov glas je doprio sa stepenica. Pogledala sam ga. Sjedio je tamo u suzama, dok je rukama obgrlio koljena. "Darjan?" Zabrinuto ga pogledam. "Prevarila me." Znala sam na koga je mislio. U namjeri da nešto kažem prekinulo me zvono. Blago sam pritisnula kvaku, ali je osoba s druge strane 'uletila' u kuću. Bila je to ona - Helena. "Darjan..." Pokušala je nešto reći. Došla sam do nje i čvrsto ju uhvatila oko zapešća. "Miči se od njega." Bila sam bijesna i bila sam spremna počupati joj sve plave dlake na glavi. "Ma pusti me, miči te odvratne ruke s mene." Njezin piskutavi glas je šarao kroz prostoriju. "Darjan, nisam to učinila. To je sve laž." Darjan ju je gledao pogledom punim razočarenja. Stala sam ispred nje.

"Rekla sam ti da se makneš od njega." Zarežala sam. "Nećeš ga više uznemiravati. Dosta mi je tvog terora. To što imaš više para od nas ne znači da si bolja. Tol'ko si jadna da mi se bljuje. Idi tom liku s kojim si prevarila Darjana. On zaslužuje bolje od jedne cure koja širi noge svakom zgodnom i bogatom liku koji dođe." Izrešetala sam ju. Poraženo je spustila glavu. "Tako sam i mislila. Sada si sama dokazala tko si zapravo." Ljuto sam ju gledala. Pogledala me suznih očiju. Nisam padala na te fore. Rukom sam pokazala prema vratima.

Istrčala je iz kuće. Okrenula sam se prema Darjanu. On me bez riječi zagrlio. "Nije ona tebe vrijedna, braco." Još čvršće me zagrlio. "Kada bi barem postojalo više djevojaka poput tebe." Tužno je izdahnuo. Nasmijala sam se. "Hajde, nema mjesta tugovanju. Tekma je danas. Ideš sa mnom kod Kiki i Jakija?" Upitam ga. On se nasmijao. "Što?" Upitam ga zbunjeno. "Nisam vidio pripadnicu ženskog spola koja prati svaku tekmu, svaki tim i još se razumije u sve to. Nije mi jasno, jesi ti muško?" Prasnula sam u smijeh. "Otkrio si me. Ali nemoj nikome reći." Sada smo se oboje nasmijali. "Drago mi je što te imam, sis." Pogledala sam ga. "Uvijek ću biti uz tebe, braco." Ponovno me zagrlio. Da volimo se grlit i da imamo koliko toliko normalan odnos. Naravno da ima i svađa, ali više se zabavljamo i glupiramo. 

Preostalo vrijeme do utakmice smo proveli jedući paačinke i pričajujući o glupostima. "I za koga navijaš?" Upitao me, dok je ogromnu žlicu Nutelle trpao u usta. "Ne znam, Dar. Znaš koliko volim Eintracht, ali Juve je moj klub. Pretpostavljam Juve." Slegnem ramenima i uzmem još malo Nutelle.

Oko pola sedam smo krenuli prema Kristininoj kući. Živjeli su par ulica dalje, pa vožnja nije dugo trajala. Nisam ni pozvonila, samo sam ušetala u kuću. "Kad neko ulazi bez zvona, znaš da je Marina u pitanju." Progovorila je Kristina. Ja sam se nasmijala. Pozdravila sam Jakova, Hrvoja i Danijelu. "O, Darjan." Ustao se Jakov i zagrlio ga. Tekma počinje za manje od deset minuta. "Señorita." Jakov se stvorio pored mene s flašom Karlovačkog. "Ma ljubim te u razdjeljak." Svi su se nasmijali na tu rečenicu.

Igrači su počeli izlaziti na teren. Svi su znali za moju 'opsjednutost' Mandžukićem. Naravno, čim sam vidjela njegov broj dresa morala sam napravit neko sranje. Tako da sam ovaj put prosipala kokice po Hrvoju. Svi su se smijali. "Ups." Maknula sam mu kokice iz kose, te smo nastavili pratiti tekmu.