Hercegovko? Volin te. [završena]

Hope ima KML...

Marina Petrović's point of view

Uplašeno sam gledala u doktora dok sam stiskala Antinu ruku. Bilo me neopisivo strah. U sebi sam molila Boga da nije ništa ozbiljno i da je moja djevojčica dobro.

"Gospođo i gospodine Rebić, moram vas obavijestiti da su stigli rezultati pretraga malene Hope." Srce mi je propalo u pete na te riječi. Suze su me zapekle. Duboko sam udahnula kako bi se smirila. Moram ostati pribrana. Doktor je primjetio da nisam dobro pa je pričekao da se smirim, zatim je nastavio s pričom. "Hope ima KML..." Na kratko je stao te nas je oboje pogledao. Jače sam stisnula Antinu ruku. "Hope ima kroničnu mijeloičnu leukemiju." Osjećala sam se kao da mi je netko izbio sav zrak iz pluća.

"Gospođo, molim vas ne paničarite. Morate ostati mirni zbog djeteta kojeg nosite i zbog djeteta koje se nalazi u sobi preko i treba vas. Hope je tek na samom početku što nam daje prednost nad bolešću. Ako mi dopustite sve ću vam u detalje objasniti, pa ćemo se dogovoriti oko termina. Preporučit ću vam najbolju doktoricu za koju sam siguran da će biti najbolja za Hope." Doktor me ohrabrivao osmijehom, dok je Ante prolazio rukom po mojim leđima. Duboko udahnem pa izdahnem. U pravu je, moja djeca me trebaju. Moram biti jaka zbog njih.

"Nastavite doktore, molim vas." Tiho izustim na što on kimne glavom. "Kronična mijeloična leukemija - također se naziva granulocitna kronična leukemija - je bolest kod koje se u koštanoj srži stvara preveliki broj bijelih krvnih stanica. Koštana srž je spužvasto tkivo koje se nalazi u većim kostima tijela. Koštana srž stvara crvene krvne stanice, eritrocite - koji prenose kisik u sva tkiva, bijele krvna stanice, leukocite  - koja brane tijelo od infekcija i krvne pločice, trombocite - koji sudjeluju u zgrušavanju krvi. U normalnim uvjetima, matične stanice koštane srži razvijaju se u više različitih vrsta krvnih stanica sa specifičnim funkcijama u tijelu.

Kronična mijeloična leukemija zahvaća matične stanice koje se razvijaju u bijele krvne stanice - granulocite. Matične stanice ne sazrijevaju i povećava se broj tih nezrelih stanica u krvi i koštanoj srži. Kod većine oboljelih od mijeloične kronične leukemije postoji genetički poremećaj kromosoma, tzv. Philadelphia kromosom, koji obično ne nestaje, čak ni nakon terapije. Leukemija može biti akutna - brzo progresivno povećanje broja nezrelih matičnih stanica ili kronična - sporo progresivno povećanje broja stanica raka koje su zrelije. Progresija mijeloične kronične leukemije je spora i najčešće od nje obolijevaju ljudi u srednjim godinama ili starije osoba, iako se može pojaviti i kod djece.

To je maligni mijeloproliferativni oblik raka koštane srži odnosno bolest koja uzrokuje ubrzani porast broja nezrelih oblika krvnih stanica u koštanoj srži, perifernoj krvi i tkivu. Kroničnu mijeloičnu leukemiju karakterizira kronična faza, koju slijedi faza maligne preobrazbe matičnih stanica. Kronična faza u kojoj je bolest stabilna može trajati godinama dok ne postane vidljivo maligna. Na ubrzanje bolesti može ukazivati povišena temperatura bez infekcije, bolovi u kostima i povećana slezena. U roku od 5 godina kod većine ljudi bolest napreduje do krizne faze stanica, kada je izuzetno velik broj nezrelih bijelih krvnih zrnaca. Ovu je fazu bolesti vrlo teško liječiti. Može doći do krvarenja i infekcije zbog slabljenja funkcije koštane srži." Tu se na kratko zaustavio, zatim je nastavio.

"Ali kao što sam rekao, Hope smo otkrili na samome početku. Obavit ćemo neke pretrage i testove. Kada točno utvrdimo stanje i situaciju, započet ćemo s terapijama. Ako će Hope lijepo reagirati na terapije, kroz dva ili tri mjeseca će sve opet biti po starom. Ukoliko ne bude, morat ćemo obaviti transplataciju koštane srži. S obzirom da Hope ima sestru blizankinju to nam dodatno olakšava posao u traženju donora." Doktor je završio te je skinuo naočale i pažljivo ih odložio na stol. "Ne smijete gubiti nadu. Hope treba potporu. Također treba veselje, fizičku aktivnost i treba se kloniti stresnih situacija. Vrijeme u prirodi će joj također koristiti."  Pozorno sam slušala što je doktor pričao.

Moram se pobrinuti da mojoj djevojčici bude bolje. Ne bih si oprostila da joj se nešto dogodi. "Ako se slažete sada bih vas upoznao s doktoricom Müller." Ante i ja smo potvrdno kimnuli glavama te smo izašli iz ureda i krenuli za doktorom. Tri vrata dalje se nalazila ordinacija doktorice Müller. Na vratima je pisalo doc. dr. sc. Anamarija Müller.

Doktor je pokucao te nakon kratkog 'uđi' smo svi troje ušli u ordinaciju. "Kolega Baumann." Ustala se te se uz smiješak rukovala s njim. "Ja sam doktorica Anamarija Müller. Upućena sam u slučaj s vašom kćerkom. Imam iskustva s ovakvim pacijentima i obećajem vam da ću dati sve od sebe da Hope bude kao stara." Uz topao osmijeh se rukovala s nama. Ugledala sam lijepi zaručnički prsten na lijevom prstenjaku i ispred njega vjenčani prsten.

"Anamarija možda izgleda mlado, ali je najbolja liječnica ovdje. Položila je specijalizaciju najbolje u svojoj godini. Zaista je Hope u dobrim rukama." Doktor Baumann nas je gledao uz osmijeh. Ovi ljudi mi ulijevaju toliko nade i mira da to nisu istine. "Recite nam ako nešto možemo napraviti. Želim da Hope što prije ozdravi." Odlučno kažem na što me svi pogledaju uz jedan osmijeh. "Drago mi je vidjeti vas spremne za borbu. To svakako nije obična i laka bolest, ali Hope je imala sreće što je njezina bolest otkrivena na početku i možemo djelovati prije nego li se pogorša." Doktorica Müller popravila je crne naočale koje su isticale prekrasne zelene oči. Imala je dugu crnu kosu koja je bila podignuta u polurep. Imala je minimalnu količinu šminke, ali uz takav osmijeh joj šminka svakako ne treba.

"Ovako, za Hope bi bilo najbolje kada bi imala što veću fizičku aktivnost. Da jednom tjedno, minimalno, odlazi na plivanje. Tenis i nogomet su također zdravi. Vi, gospodine Rebiću, ste nogometaš. Svakako vam je to od velike koristi." Ljubazno je govorila. "Slobodno nas oslovljavajte imenima, nismo toliko stariji." Blago se nasmijem i primjetim da sam izvukla njezin osmijeh. "Uredu. Jednom na tjedan ćemo imati preglede, bude li potrebe javit ću vam da dođete ovamo. Kasnije će vam sestra Daria donijeti papire na potpis i raspored pregleda koje moramo obaviti u sljedećih tjedan ili dva." Osjećala sam spokoj dok sam slušala Anamariju kako govori.

"Hope će večeras ostati u bolnici da joj pratimo stanje i kako joj se nebi temperatura povečala. Sutra između jedanaest i dva možete doći u posjetu i na razgovor. Tada ću vam točno moći reći koliko dugo mora ostati u bolnici." Anamarija nam je pokazala da ju slijedimo do Hopeine sobe. "I molim vas, ne brinite. Hope je u dobrim rukama, možete mirno spavati. Pobrinut ću se da Hope ima najbolju njegu." Bila sam neizmjerno zahvalna Anamariji jer da nema nje ne bih bila ovako mirna.

"Možete se pozdraviti s njom, ali onda ću vas morati zamoliti da otiđete. I njoj treba odmor, a vrijeme posjeta je završilo." Ante i ja kimnemo glavom na to te uđemo u Hopeinu sobu. "Hej, princezo." Ante joj je prišao na što se ona ustala i ispružila sitne ručice prema njemu. Čvrsto ju je zagrlio i znala sam da je tamo najsigurnija - u njegovom zagrljaju. "Zlato, ovo je doktorica Anamarija. Ona će paziti na tebe dok nas ne bude."  Prođem joj rukom kroz kosicu.

"Ne moraš brinuti za mene, mama. Bit ću dobra i pristojna. Ne bojim se, ti si me naučila da se ne smijem bojati." Ponosno mi se nasmijala. Kako ne bih bila ponosna na nju? Moj mali anđeo se bori protiv leukemije s osmijehom na licu. Poljubila sam ju u čelo. "Ti si moja heroina, mama." Ostavila je sitan poljubac na mojem obrazu. Jedna suza mi je pala iz oka. Sitnom ručicom je obrisala tu suzu. "Ti si me učila da ne smijem plakati kada je teško. Da se moram boriti. I borit ću se mama, neću te razočarati." Hrabro je govorila moja malena djevojčica. "Obećaj da ćeš sutra dovesti ujku i Lennu. Baš mi fale." Slatko mi se nasmijala na što sam ja samo kimnula glavom. "Odmori se, Hopey." Poljubim ju još jednom u čelo te zajedno s Antom napustim sobu i bolnicu.

***
2 nastavka u jednom danu, jer zašto ne?

Nadam se da ste uspjeli shvatiti sve vezano za KML. Sve u svemu, ne morate brinuti za Hopey. Bit će ona dobro, ipak je borac na mamu. ;)

Ubija me ova promjena vremena svako malo. O ženskim problemima da i ne pričam. A tek škola.... Ali gledajmo to s pozitivne strane, još samo 4 tjedna i praznici. Onda ću se napokon moći posvetiti knjizi kako Bog zapovijeda.

M.