Ante Rebić's point of view
Mali Darjan nam je došao kao naručen. Večeras Mijat održava proslavu kod sebe doma povodom njegovih i Ryaninih zaruka. "Marina, nadam se da nisi zaboravila da smo večeras kod Mijata." Vičem jer znam da je u drugoj prostoriji i možda me ne čuje. "Nisam." Odgovori i ulazi u našu sobu.
"Darjan će čuvati cure. Kada krećemo?" Upita me te sjedne na dno kreveta. "Oko pola osam." Kažem i rukom potapšam mjesto pored sebe. Ona kimne glavom i umjesto da sjedne pored mene ona produlji u kupaonicu i mogu čuti njezin pobjednički cerek. Opasno me izaziva i ne znam koliko dugo ću se moći suzdržati.
Pogledam na sat i vidim da je pola šest i da je upravo krenuo tipičan ritual Marininog spremanja za izlazak. Nakon pola sata ona izlazi iz sobe zamotana u ručnik koji pridržava rukom dok joj mokra kosa pada po ramenima. Zagrizem usnicu toliko jako da sam osjetio okus krvi u ustima. "Ante, ljubavi, sliniš." Ponovno ispusti zločesti cerek i namigne mi. Kao upiknut u guzicu ustajem i dolazim do nje. Drži ruku ispred sebe pokušavajući me zaustaviti, ali joj ne uspijeva jer na kraju udari leđima o zid, a ja ju zarobim tijelom sprijeda.
Ostavim jedan poljubac koji se rastegnuo. Rukom posegnem za njezinim ručnikom, ali udari moju ruku i gurne me od sebe. "Ne budi lud, Ante. Cure i Darjan su doma. I već sam rekla moraš se strpiti idućih osam mjeseci." Namigne mi i otisne jedan poljubac na moj vrat. Mojim tijelom prođe neka struja.
*sat vremena kasnije*
Sedam je sati i Marina još nije spremna. Mislim da ćemo kasniti ako nastavi ovim tempom. Moje misli prekida otvaranje vrata naše spavaće sobe. Podignem pogled i dah mi zastane u grlu. Gledam u jebeno najljepšu ženu na svijetu.
Ta haljina je bila kao stvorena za nju. Savršeno joj je stajala. Ali taj preveliki dekolte me pikao u mozak. Činjenica da nema grudnjak me izluđivala do ludila jer sam ju htio odvesti u sobu i zaključati je tamo, ali sama pomisao da će biti i drugih muškaraca koji će piljiti tamo gdje nebi smjeli me razbješnjavala. Nisam mogao podnijeti da netko moju ženu gleda na način na koji je ja gledam, samo ja to smijem.
"Predivna si, ljubavi." Zatomim taj osjećaj ljubomore u sebi jer ne želim svojom ljubomorom upropastiti nama i najboljem prijatelju večer. Pomognem joj obući kaput, a moj mozak je vrištao neka ga ne skida cijele večeri.
Od Gaće: Gdje ste?
Za Gaće: Krećemo sada.
Od Gaće: Vrijedi onaj plan od ranije?
Za Gaće: Vrijedi.
Za Gaće: Hvala što radiš ovo za mene frende
Od Gaće: Nema frke stari, sve za tebe i malu Marinu
Nasmijem se na Mijatovu posljednju poruku i spremim mobitel u džep. Taman se vrata lifta otvore i Marina me uhvati oko bicepsa te krenemo prema autu. Naravno, to nebi prošlo bez novinara koji nam jednostavno ne daju disati od kako se saznalo da je Marina trudna.
Slušao sam razno razna pitanja, ali ih uopće nisam doživljavao. Nisam se ni potrudio. Samo sam čvrsto uz sebe držao svoju ženu ne prepuštajući je tim bolesnim ljudima.
"Jesi li uredu?" Upitam je odmah čim se smjestimo u auto. Kimne glavom te sveže pojas. Ja upalim auto te izađemo s parkirališta zgrade. Osjetim Marininu ruku kako polako i nesigurno pokušava stisnuti moju. Samo uhvatim njezinu ruku i držim je u svojoj, ne ispuštajući je ni sekunde iz svoje ruke. Marina je cijelim putem šutjela i gledala kroz prozor.
Ubrzo smo stigli ispred Mijatove vikendice te sam zaustavio auto. Izašao sam van te otvorio Marini vrata. Sa zadnjeg sjedala smo uzeli poklon te smo se uputili unutra. Na vratima nas je dočekao dobro raspoložen Mijat. "Antiša." Doslovno je vrisnuo kada nas je ugledao. Udavio me u zagrljaju. Htio je i Marinu tako zagrliti, ali se najednom sjetio da je trudna pa ju je ipak blago zagrlio.
"Gdje je Ryan?" Marina je odmah uputila dok je skidala kaput koji sam objesio na vješalicu pored sebe. "U kuhinji." Rekao je Mijat i Marina je nestala. Bio sam zabrinut za nju jer se čudno ponašala i još je k tome nosila tako izazovnu haljinu.
"Jesi li napravio ono?" Upitam Mijata dok uzimam čašu gemišta. "Jesam, Reba. Karte su mi u sobi i apartman nas čeka. Rezerviran je za prekosutra pa iduća tri dana." Rekao je Mijat na što sam samo kimnuo glavom.
Marina Petrović's point of view
"Ryan." Poletim prijateljici u zagrljaj. "Mar!" Čvrsto me stegne uz sebe. "Tako sam sretna što si stigla." Nije me ispuštala iz zagrljaja. "Izgledaš predivno." Kažem nakon što me ispustila iz zagrljaja. "Jesi dobro?" Upita me Ryan te me povede na terasu tamo gdje je bilo manje ljudi. "Ryan, bila sam na pregledu jutros." Rekla sam lomeći prste. "I?" Očekivala je moj odgovor s nestrpljenjem. "Rekao je da je za sada sve uredu s bebom. Ali da se moram paziti." Kažem dok je moj pogled bio u daljini. "Ma bit će sve okej. Bit ću najbolja teta na svijetu. A ti si ionako najbolja mama." Namigne mi i prođe rukama po mojima gore pa dolje.
"Gdje su naše djevojke?" Dobro poznate ruke se nađu oko mog struka. "Hej." Tiho prošapućem i otisnem jedan poljubac na njegovu bradu. "I Mijate, kako je biti zauzet?" Upitam ga i namignem mu. Stajao je iza Ryan te ju je obgrlio oko struka dok je njegova glava bila na njezinom ramenu. "Nisam mislio da ću se ikada skrasiti, a sada uz sebe imam najbolju moguću ženu." Otisne jedan poljubac na Ryanino tjeme. Ona primi njegove ruke koje su se nalazile oko njezinog trbuha.
"Je li ti hladno, ljubavi?" Antin topao glas je slao trnce duž mog vrata i kralježnice. "Sada nije." Kažem i još jače se pribijem uz njega. "Možemo mi ovako cijelu noć." Ante zagrize moje uho i ispusti cerek. "Volio bi to, zar ne?" Upitam ga gledajući u Ryan i Mijata. "Mmm i više od toga bih volio." Promrmlja u moj vrat i ostavi sitan poljubac na mome vratu.
"Ante." Mijat se oglasi. Oboje podignemo pogled prema njima. "Marina. Bila bi nam čast kada biste vi bili kumovi na našem vjenčanju." Izgovori Mijat i time izvuče osmijeh na moje lice. Odmah se odvojim od Ante i povučem Ryan u snažan zagrljaj. "Naravno." Šapnem u njezino uho na što mi ona ostavi poljubac na obraz.
Čim sam se odmaknula od Ryan Ante me ponovno povukao u svoj zagrljaj. I bilo mi je lijepo i toplo tamo. "S obzirom da ćemo biti kumovi, Ante i ja smo isplanirali jedno manje predbračno putovanje za nas četvero." Mijat se nasmije na što ja pogledam Antu, a Ryan Mijata. Mijat iz džepa izvuče karte. "Idemo u Međugorje." Na te riječi se okrećem prema Anti i čvrsto ga zagrlim. "Volim te, volim te, volim te." Ponavljala sam dok sam i dalje stajala u istom položaju. "Hercegovko?" Antin šapat me natjera da podignem pogled. "Volin te." Izgovori te dvije riječi koje ugriju moje srce.
****
I kraaaaaaaaaaaaaj.M.
YOU ARE READING
Hercegovko? Volin te. [završena]
FanfictionUnište te, pa te pitaju zašto si takav? Živite svaki dan kao da vam je posljednji i jednoga ćete dana biti u pravu. |Ante Rebić ff| #1 in depression - 20.2.2019. #1 in ante - 22.4.2019. #1 in rebic - 22.4.2019. #2 in fanfiction - 25.5.2019. #1 in an...