Hercegovko? Volin te. [završena]

Cimeri

Ante Rebić's point of view

Ne mogu vjerovati da je to napravila. Doslovno me izazvala da ju osvojim. Ali dobro, neće to biti tako teško. Potrudit ću se ispuniti sve izazove, jer ona mora biti moja.

Ne znam što je ova djevojka napravila od mene. U životu se nisam ovoliko trudio oko neke cure. Inače su mi padale pred noge, preklinjale su me da im budem muž i otac njihove djece. A ona? Za nju se moram posebno potruditi. I bome hoću. Marina Petrović, nadam se da si spremna jer ti se kunem bit ćeš Marina Rebić.

Pozvali smo dva taksija. Marina je povukla Ryan za sobom u jedan, što bi značilo da ja moram s Mijatom. Šofer je ubacio naše kofere u gepek, te smo krenuli prema luci. "Mijate, trebat ću tvoju pomoć." Rekao sam dok sam gledao ravno naprijed. "Oko čega?" Okrenuo je glavu prema meni. "Oko Marine. Izazvala me da ju osvojim. Rekla je kako od sutra dobivam izazove i ako ih ispunim, bit će moja djevojka." Rekao sam mirno, a on je zinuo. "Zezaš se, zar ne?" Upitao me. "Izgledam li kao da se šalim?" Upitao sam i ja njega na što je on odmahnuo glavom u znak negacije. "Računaj na mene." Udario me rukom u rame, pa sam mu vratio na što se on nasmijao kao kreten. Preokrenuo sam očima. Bože na što sam spao, od Mijata tražim pomoć oko djevojke.

Marina Petrović's point of view

"Ryan, trebam pomoć." Nesigurno sam započela. "Oko čega?" Okrenula se prema meni. Ispričala sam joj o Anti i izazovima. Mislila je da ju zezam, a onda mi je rekla da nisam normalna. "Dečko ti je nasred zračne luke izjavio ljubav, kako samo tebi pripada i da je samo tvoj. I umjesto da mu kažeš što zaista osjećaš ti se usereš od straha i odlučiš ga zavlačiti. Stvarno te ne razumijem." Slegnula je ramenima. Ni ja sama sebe ne razumijem.

"Slušaj me sada, dat ću ti savjet. Poslušaj ga ako želiš, a ako ne, ne znam što da kažem. Iz aviona se vidi koliko je Anti stalo do tebe i da te stvarno voli. Mislim da i ti i ja znamo da ne dolaziš svaki dan osobi i nasred zračne luke joj govoriš da ju voliš, da samo njoj pripadaš i da ne možeš bez nje. Ante je jebeno zaljubljen u tebe, Mar. Prihvati to. Ostavi jebenu prošlost iza sebe. Nisu svi dečki isti. Daj Anti priliku. Razmisli dobro kako se osjećaš, pa odluči. Ali nemoj zavlačiti Antu samo jer ti godi pažnja. Slomit ćeš ga onda. Rađe mu iskreno reci da ništa ne osjećaš." Ryan je govorila dok joj je pogled bio negdje iza mene. Govorila je iz iskustva i vidjelo joj se u pogledu da se kaje zbog neke greške u prošlosti.

"Problem je u tome što i ja volim Antu. Jebeno sam zaljubljena u njega. Nitko me nikada nije toliko živcirao kao on. Nikada mi nije bilo zabavnije nego kada sam s njim. Nikome nije bilo tako stalo do mene kao što je njemu stalo. Nitko me toliko ne usrećuje. Ni s kim drugim se ne osjećam tako sigurno kao s njime. Probudi sto i jedan osjećaj u meni. I godi mi biti uz njega. Ali bojim se Ryan." Spustila sam pogled prema nogama.

"Mar, Ante nije takav. Nikada ti to nebi napravio. On je nježan, pristojan i brižan dečko kojem je uistinu stalo do tebe. Nemoj ga izgubiti zbog strahova. Da si dopustila strahovima da pobjede nebi nas dvije sada bile ovdje. Prebrodila si strahove jednom, možeš još jednom." Ryan me čvrsto zagrlila, a to mi je sada bilo prijeko potrebno. Znala sam da je Ryan u pravu. I znala sam još jednu stvar - ja pripadam Anti Rebiću cijelim svojim bićem. Čitavo moje srce pripada upravo njemu. "Obećajem da neću dopustiti da strahovi pobjede." Stisnula sam usnice u ravnu liniju. "To je moja cura." Ryan se nasmijala, te me još jednom zagrlila.

"Ryan?" Dozovem je. Okrenula je glavu prema meni. "Bi li ti smetalo da spavaš s Mijatom u sobi?" Pomalo nesigurno upitam. "Čini se da si već pobjedila sve strahove." Nasmijala se Ryan, a i ja s njom. "Možda." Slegnem ramenima i nevino se nasmiješim. "Nebi mi smetalo. Mislim da smo Mijat i ja na putu prema nečemu. To će nam biti prilika da se još bolje upoznamo." Slatko se nasmijala, a ja sam ju zagrlila.